Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Komentar: Zašto je teret borbe za sve stipendiste pao na leđa samo jedne djevojke?

MojFaks | Akademska četvrt, 10.06.2016.



Komentar: Zašto je teret borbe za sve stipendiste pao na leđa samo jedne djevojke?

Iako su prosvjedi općenito kod nas rijetka pojava, oni studentski često udaraju tamo gdje vlast najviše boli. Od nastanka države studenti su prosvjedovali pet puta. No, nije bitno koliko se često prosvjeduje, nego kako i s kojim ciljem.

Domaći prosvjedi se često sastoje od prešetavanja ulicama, nošenja transparenata, zviždanja i neartikuliranog sklapanja parola koje služe umjesto argumenata.

Do 2008. i prosvjeda studenata Filozofskog i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta mladi nisu znali što je prosvjed. Tada se prosvjedovalo zbog uvođenja bolonjskog procesa u visoko obrazovanje. Iako je taj sustav već bio nekoliko godina na snazi, tih godina se jasno vidjela nemogućnost njegove kvalitetne provedbe unutar hrvatskog obrazovnog aparata.


foto: arhiva

Godinu dana kasnije, FF je postao poprištem dviju blokada koje su organizirali studenti, nezadovoljni političkim odlukama, koje su uključivale i neke za njih vrlo važne, poput liberalizacije visokog obrazovanja, smanjivanje autonomije sveučilišta te plaćanja obrazovanja. Tada je to bio bunt u pravom smislu te riječi. Često su se iznosiili neartikulirani zahtjevi, cilj prosvjeda nije bio definiran (u istom su se košu našli ulazak u NATO i besplatno obrazovanje).

...Odluka je pala: Ponovno počinje blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu...


Iako su im se pridruživali studenti drugih fakulteta i iz drugih gradova u Hrvatskoj, oni bi često bili zastrašeni "rušenjem" na ispitima, dodatnim plaćanjem svog obrazovanja i sličnim praznim i formalno-pravno neutemeljenim pričama.

Blokade udarile temelj budućim prosvjedima


Blokade su tada iznjedrile "modus operandi", koji se uz poneku promjenu održao i u narednim godinama, sve do danas. Tako su bili organizirani i prosvjedi 2011. godine u kojima se tražilo besplatno obrazovanje za sve, a ne samo pojedine studente. Iako je prosvjed završio formalnim debaklom (ispred MZOS-a se okupilo stotinjak ljudi), iznjedrio je političku odluku tada nove, SDP-ove Vlade o uvođenju besplatnog visokog obrazovanja za sve studente koji riješe svoje akademske obveze na vrijeme. Pošteno.

...Video: Studenti Filozofskog ponovno blokiraju fakultet...


Od tada do danas, točnije do ove godine, doneseno je mnogo odluka na štetu studenata, koje su mlako popraćene. Tek ove godine stvar se zahuktala. Pritom ne mislim na masovku na Trgu kad se 40.000 ljudi okupilo zbog Kurikularne reforme, već na događaje prije i poslije toga.


foto: arhiva

Plenumi pokazali da studenti znaju misliti


Naime, početkom travnja studenti FF-a su organizirali plenum, odnosno direktno, demokratsko odlučivanje o odluci o "spajanju" studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i Katoličko-bogoslovnom fakultetu. Taj sustav odlučivanja bio je uspostavljen još za vrijeme blokada i jedini je oblik direktnog izjašnjavanja studenata o gorućim temama.

..Burna rasprava u krcatoj dvorani D7: većina studenta protiv suradnje FFZG-a i KBF-a...


Odbijanje odluke, označilo je početak novog vala studentskog bunta, koji više nije bio usredotočen na parole i zviždanje, već na artikulirano izricanje stava, čime se spriječilo bježanje od odgovornosti nadležnih institucija. Odluka o spajanju ova dva fakulteta nije provedena, niti je potpisan ugovor.

No, i tu se vidjelo mnogo petljanja u organizaciji. Naime, previše je ljudi htjelo izvući i "nešto za sebe" iz svega toga, iako je prosvjed bio lokalan, odnosno, ticao se samo jednog fakulteta. Tako se često moglo čuti kako neki ljudi ni ne znaju zbog čega se plenum organizira, a drugi pak traže neku svoju pravdu. No, i s tim problemima, uspjeh plenuma bio je svojevrsni okidač za ono što će tek uslijediti.

Šator je jači od riječi


Sve se svelo na dvije osobe i isto toliko šatora. Naime, Espi Tomičić i njena prijateljica Dorotea Šušak odlučile su postaviti šator ispred MZOS-a. Razlog nije bilo to što im se svidjela livadica okružena parkingom, već sramotno dugo kašnjenje državnih stipendija.


foto: Milan Dalmacija/Mojfaks

...Nezadovoljne studentice podigle šator pred Ministarstvom, pojavila se i policija...


Država, naime, već godinama nije u stanju isplatiti nekoliko tisuća stipendija prije kraja akademske godine, kršeći time i vlastite pravilnike i druge propise. Tako je 5000 studenata, uglavnom slabijeg socioekonomskog statusa i ove godine čekalo da "zvizdan zapeče" kako bi im novac sjeo na račune.

Isto tako, prestala je funkcionirati Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu, političko tijelo (osnovala ga Vlada RH) koje je trebalo to teško bremen djelomično prebaciti s države na donatore (čitaj: velike privatne i državne kompanije) i sve ljude dobre volje. Iako ju je politika stvorila, ona ju je i ubila te tako ostavila još otprilike 400 studenata praznih džepova.

...Zabrinuti studenti traže odgovore: Ostaju li bez love iz Zaklade iako su im dodijeljena četiri milijuna kuna iz proračuna?...


I sad dolazimo do paradoksa. Kako je moguće da u zemlji u kojoj svi, s pravom, kukaju i jambraju, teret borbe za vlastita prave padne na leđa jedne osobe (radi se o Espi, jer Dorotea ne prima stipendiju i prosvjedovala je zbog moralne potpore)? Kako je moguće da se nitko od 5400 guzica (a i ovih ostalih otprilike toliko koliko ih se prijavilo na natječaj za dodjelu stipendija) nije sjetio pobuniti iako im je voda došla do grla?


foto: Milan Dalmacija/Mojfaks

Je li moguće da smo hrabri samo na Facebooku, forumima i u komentarima na web-portalima? Očito jesmo, jer kako onda objasniti da je doslovno pet ljudi, uz dvosatnu pomoć još tristotinjak studenata i, uglavnom, aktivista, uspjelo izboriti za svoj cilj? Zbog čega je teško ustati i javno reći "meni smeta nešto"?

Zbog čega predstavnička tijela šute?


Možda zec leži u grmu toga što nitko od članova studentskih predstavničkih tijela (SZZG i sl.) nije došao kampirati.

Na prosvjedu su bili, čekali da ih svi fotografiraju i otišli, bez ikakve podrške curama ili makar komentara na situaciju u kojoj su se i oni sami mogli naći, jer su još uvijek studenti (iako misle da su bogomdani na funkcije predsjednika i zamjenika u studentskim tijelima), a i zato jer su se mogli i sami prijaviti na natječaj za dodjelu stipendija. Iznimka od pravila je samo Mreža mladih Hrvatske, koja nema nikakvu formalno-pravnu mogućnost utjecaja na institucije obrazovnog sustava ove zemlje, što je još jedan paradoks.

...Bili smo s prosvjednicima ispred MZOS-a: Lagali su im, no uspjeli su se izboriti za isplatu stipendija!...



foto: Milan Dalmacija/Mojfaks


...Prosvjedi ispred Ministarstva: Tristotinjak studenata tražilo ostavku ministra Šustara...


Zbog čega nitko nije reagirao na Dorotein vatreni govor u kojem je jasno izrazila da je "dosta poziva na koje dignu slušalicu pa je spuste, dosta nam je niskih plaća za prosvjetne radnike, dosta nam je državne mature koja nije provedena kako spada, dosta nam je nedopuštanja kurikularne reforme i napredovanja u obrazovanju"?

Istina, mogla je spomenuti još barem desetak problema koji muče čitavu studentsku populaciju, ali i cijeli obrazovni sustav, no negdje se mora povući crta, jer o artikulaciji zahtjeva ovisi uspjeh samog prosvjeda, a na kraju i formalno obećanje ili donošenje odluke, kao direktna posljedica toga.

Tako su dvije hrabre djevojke uspjele ono što nisu uspjele ni blokade ni plenumi. Uspjele su u pet dana ono što, recimo, braniteljima nije pošlo za rukom (ili za šatorom) 555 dana. Uspjele su to učiniti za širu skupinu ljudi, one koji su nekad bili u istom problemu, ali i one koje tek čeka (nadajmo se uspješna) dodjela stipendija. Uspjele su argumentima natjerati na dijalog resornog ministra. Uspjele su ga natjerati da digne guzicu iz fotelje i da se spusti do njih, da im stisne ruku i da mi kaže "da, učinit ćemo to", pa makar i lagao. U krajnjoj liniji politika (u ovom slučaju MZOS) je tu zbog svih nas, pa je nejasno kako se nitko nije sjetio spustiti "među raju", a da nije predizborna kampanja.


foto: Milan Dalmacija/Mojfaks

...Kraj prosvjeda: Ministarstvo obećalo usvojiti sve zahtjeve studenata i studentica...


Uslučaju da ih je Šustar "ofarbao", cure su spremne opet podići šator i žrtvovati se za bolji život nekoliko tisuća studenata. A vi, primatelji stipendija (a i svi ostali), hoćete li im se pridružiti, ako bude potrebno ili ćete i dalje kukati na Fejsu, sjedeći u svojoj stolici i idolizirajući kako će tu stolicu jednog dana zamjeniti fotelja studentskog predstavnika ili, nedajbože, nekog drugog uhljeba?

Malo ću vas motivirati za kraj. Što mislite koliko je ljudi zbog loših sociekonomskih uvjeta (čitaj: siromaštva u krajnoj liniji) moralo odustati od svog obrazovanja, od svojih želja, od svojih snova? Koliko ih je tek odlučilo ogresti u kriminalu kako bi koliko-toliko osigurali egzistenciju i nastavak školovanja? Siguran sam da poznajete barem jednog/jednu od njih.

Želite li završiti na njihovu mjestu?

Milan Dalmacija
foto: Milan Dalmacija/Mojfaks
foto: arhiva


provjedistudentiblokada FilozofskogšatorMZOSPredrag Šustarstudentski buntkomentar



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se