facebook,
whatsapp
Inicijativa ovog koledža i koledža Haverford dosad je angažirala 250
profesora i 200 studenata konzultanata otkako je pokrenuta 2007.
godine.
Osim ideje da se na ovaj način "čuje i glas studenata" kad je studijski program u pitanju, ova inicijativa vodi ka smislenijem, ravnopravnijem obrazovanju i boljoj vezi između profesora i studenata u kojoj su studenti partneri u osmišljavanju i realizaciji kurikuluma.
"Većina predavača koji se uključe u program pomisle: \'Što o podučavanju i predavanju mogu naučiti od studenata koji čak ni ne studira u mom području?\' Također se osjećaju ranjivo jer će netko sjediti u predavaonici i ocjenjivati njihov rad", kaže Cook-Sather, ravnateljica Instituta za podučavanje i obrazovanje sa Bryn Mawr koledža. "No, ono što predavači ne shvaćaju je da se ovdje ne radi o tome tko je i koliki stručnjak nego o tome kako studenti doživljavaju pedagoške metode, kurikulum i uspješnost kolegija."
Iako hvale vrijedna, ova inicijativa nije se dosad proširila koliko bi trebala. Istraživanje Nacionalne udruge studenata (Velika Britanija) otkriva da čak 86% studenata želi sudjelovati u koncipiranju kurikuluma i izvedbi koelgija, no čak 71% njih nema pristupa ovom procesu donošenja odluka ili ima jako malo utjecaja na njih.
Mick Healey, profesor emeritus geografije sa Sveučilišta u Gloucestershireu smatra da je vrijeme da se tradicionalni odnos profesora i studenata promijeni: "Dobri smo kad je u pitanju slušanje studentske kuknjave, jadikovki i pohvala, ali smo malo lošiji kad je u pitanju partnerski odnos – kad studenti sjednu s nama za stol i donose odluke s nama."
Korist od uključivanja studenata u donošenje odluka koje se tiču kurikuluma vruća su tema o kojoj se mnogo razmišlja. Karin Crawford, ravnateljica Lincolnove jedinice za razvoj: "Studenti postaju mnogo samopouzdaniji kad se uključe u nešto važno, ali ostvaruju i dinamičniji odnos s vlastitim procesom učenja jer na ovaj način dobiju dublji uvid u svoju struku, disciplinu i sustav obrazovanja."
Catherine Bovill, predavačica na Sveučilištu Glasgow kaže da od ovakve interakcije koristi imaju i predavači, a ne samo studenti: "Čini se da se i predavači više angažiraju jer dobivaj upovratnu informaciju od motiviranijih studenata. Osim toga, i predavači i studenti postaju mnogo svjesniji toga što predaju/slušaju pa je prenošenje i upijanje znanja u ovoj situaciji mnogo povezaniji proces."
Postoji i mogućnost da bi studentsko sudjelovanje u procesu stvaranja studijskih programa dovelo do radikalnih izmjena u visokom obrazovanju: kraju zadnjačkog tipa podučavanja, a otvaranju prema novim, drugačijim sveučilišnim zajednicama koje su internacinalne i raznovrsne.
Unatoč tome što je prednosti od uključivanja studenata u dizajniranje kurikuluma mnogo, neki upozoravaju na zamke: ne žele se svi studenti baviti ovim temama jer su ionako preopterećeni obvezama koje iz semestra u semestar obavljaju, neki su u ocjenjivanju izvedbe kolegija puno oštriji od profesora, a neki se usredotoče na nebitne stvari umjesto na one esencijalne.
Gill Evans, profesorica srednjovjekovne teologije sa Sveučilišta Cambridge tvrdi da nije posao profesora zadržati pažnju studenata (iako dobrim profesorima ovo nije problem), nego je odgovornost studenata da shvate i ovladaju materijom bez obzira koliko ih zanimala ili ne.
Upozorava da su studenti predstavnici rijetko kada konzistentni u vlastitim viđenjima silabusa, a osim toga, viđenje studenata konzultanata ne mora se nužno poklapati s mišljenjem ostatka studenske grupe.
Više pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Times Higher Education
foto: Pixabay
Osim ideje da se na ovaj način "čuje i glas studenata" kad je studijski program u pitanju, ova inicijativa vodi ka smislenijem, ravnopravnijem obrazovanju i boljoj vezi između profesora i studenata u kojoj su studenti partneri u osmišljavanju i realizaciji kurikuluma.
"Većina predavača koji se uključe u program pomisle: \'Što o podučavanju i predavanju mogu naučiti od studenata koji čak ni ne studira u mom području?\' Također se osjećaju ranjivo jer će netko sjediti u predavaonici i ocjenjivati njihov rad", kaže Cook-Sather, ravnateljica Instituta za podučavanje i obrazovanje sa Bryn Mawr koledža. "No, ono što predavači ne shvaćaju je da se ovdje ne radi o tome tko je i koliki stručnjak nego o tome kako studenti doživljavaju pedagoške metode, kurikulum i uspješnost kolegija."
Iako hvale vrijedna, ova inicijativa nije se dosad proširila koliko bi trebala. Istraživanje Nacionalne udruge studenata (Velika Britanija) otkriva da čak 86% studenata želi sudjelovati u koncipiranju kurikuluma i izvedbi koelgija, no čak 71% njih nema pristupa ovom procesu donošenja odluka ili ima jako malo utjecaja na njih.
Mick Healey, profesor emeritus geografije sa Sveučilišta u Gloucestershireu smatra da je vrijeme da se tradicionalni odnos profesora i studenata promijeni: "Dobri smo kad je u pitanju slušanje studentske kuknjave, jadikovki i pohvala, ali smo malo lošiji kad je u pitanju partnerski odnos – kad studenti sjednu s nama za stol i donose odluke s nama."
Korist od uključivanja studenata u donošenje odluka koje se tiču kurikuluma vruća su tema o kojoj se mnogo razmišlja. Karin Crawford, ravnateljica Lincolnove jedinice za razvoj: "Studenti postaju mnogo samopouzdaniji kad se uključe u nešto važno, ali ostvaruju i dinamičniji odnos s vlastitim procesom učenja jer na ovaj način dobiju dublji uvid u svoju struku, disciplinu i sustav obrazovanja."
Catherine Bovill, predavačica na Sveučilištu Glasgow kaže da od ovakve interakcije koristi imaju i predavači, a ne samo studenti: "Čini se da se i predavači više angažiraju jer dobivaj upovratnu informaciju od motiviranijih studenata. Osim toga, i predavači i studenti postaju mnogo svjesniji toga što predaju/slušaju pa je prenošenje i upijanje znanja u ovoj situaciji mnogo povezaniji proces."
Postoji i mogućnost da bi studentsko sudjelovanje u procesu stvaranja studijskih programa dovelo do radikalnih izmjena u visokom obrazovanju: kraju zadnjačkog tipa podučavanja, a otvaranju prema novim, drugačijim sveučilišnim zajednicama koje su internacinalne i raznovrsne.
Unatoč tome što je prednosti od uključivanja studenata u dizajniranje kurikuluma mnogo, neki upozoravaju na zamke: ne žele se svi studenti baviti ovim temama jer su ionako preopterećeni obvezama koje iz semestra u semestar obavljaju, neki su u ocjenjivanju izvedbe kolegija puno oštriji od profesora, a neki se usredotoče na nebitne stvari umjesto na one esencijalne.
Gill Evans, profesorica srednjovjekovne teologije sa Sveučilišta Cambridge tvrdi da nije posao profesora zadržati pažnju studenata (iako dobrim profesorima ovo nije problem), nego je odgovornost studenata da shvate i ovladaju materijom bez obzira koliko ih zanimala ili ne.
Upozorava da su studenti predstavnici rijetko kada konzistentni u vlastitim viđenjima silabusa, a osim toga, viđenje studenata konzultanata ne mora se nužno poklapati s mišljenjem ostatka studenske grupe.
Više pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Times Higher Education
foto: Pixabay
