„Meni stvarno nije jasna razina samovolje u menzi u domu“, započinje objavu nezadovoljan student i stanar zagrebačkog studentskog doma „Stjepan Radić“.
Luka Stefanić jedan je od rijetkih studenata koji se odlučio požaliti na niski standard života zagrebačkih studenata. Požalio se u privatnoj Facebook grupi Studentski dom „Stjepan Radić“ – „Sava“, gdje je napisao objavu u kojoj navodi sve nedostatke najvećeg hrvatskog studentskog doma, a koji se djelomično odnose i na organizaciju Uprave, kao i zagrebačkog Studentskog centra.
Ono što je očito jest da Luka nije jedini jer se s njime slaže još gotovo 1.000 studenata koju su „lajkali“ njegovu objavu, kao i onih 20-ak koji su istu komentirali.
„Znači najveći smo dom u Hrvatskoj o kojem tisuće studenata ovisi o prehrani svaki dan, uključujući studente KIF-a“, napisao je student Luka u svojoj objavi, a s obzirom na šestogodišnje iskustvo stanovanja u studentskom domu, primjećuje ogroman problem koji nije nastao nedavno. Upravo zbog toga, pričali smo s njime o ovoj gorućoj, ali i problematičnoj temi, koje su svjesni svi studenti, ali rijetko koji odluče poduzeti konkretne mjere kako bi je uspjeli riješiti.
Glavni problem manjak radnika
Luka nije jedan od njih, s obzirom na to da je ubrzo nakon vlastite objave u privatnoj Facebook grupi, dogovorio sastanak s Upravom studentskog doma „Stjepan Radić“. On tvrdi da je problem upravo u njima, odnosno u organizaciji rada, a ne u ostalim djelatnicima i zaposlenicima doma. Ono što ne zna jest činjenica koliku odgovornost u ovom problemu snosi Uprava doma, a koliko zagrebački Studentski centar.
„Razgovarao sam s osobom koja je zadužena za sve menze na Savi i rečeno mi je da je većinski problem resursa, a glavni problem je manjak radnika“, ističe Luka za MojFaks, koji ne vjeruje da problem leži u nedostatku novčanih sredstava.
Osim drugih djelatnika, studenti također imaju priliku raditi u studentskim restoranima. No, ono što u takvoj situaciji predstavlja problem jest radno vrijeme, što znači da tu priliku mogu iskoristiti samo apsolventi čije je slobodno vrijeme za rad većinski omogućeno i tijekom radnih dana u tjednu. Prema Luki, do problema nedostatka radne snage dolazi zbog „nekonkurentne plaće jer primaju i strane radnike“.
Menze u Splitu Michelinovi restorani
S njime se slažu i drugi studenti, a i sudionici privatne Facebook grupe ovog studentskog doma. Iako nitko od njih nije svojevoljno napisao objavu koja se dotiče ove tematike, pojedinci koji su se javili u komentarima ispod smatraju isto, a zagrebačke menze nisu usporedive s onima u drugim gradovima diljem Republike Hrvatske.
„Splitske menze su Michelinovi restorani u usporedi sa Savom, a i većinom ostalih zagrebačkih menzi. Nije da se ne može, samo ne Studentski centar u Zagrebu nesposoban“, komentirao je još jedan od nezadovoljnih studenata.
S time se slaže i Luka koji nam je otkrio da drugi studentski restorani u Hrvatskoj imaju puno raznolikiji i kvalitetniji izbor hrane od menze na „Savi“, koja glasi kao najgora u Zagrebu.
Tvrdi da se izbor hrane u Zagrebu nije mijenjao godinama, a s obzirom na nedavne skandale vezane uz dolazak inspekcije koja je provjeravala njihove studentske restorane zbog „crva“ u pohanom mesu, Luka zaključuje da je za bolji i napredniji organizacijski sustav potreban mlađi tim djelatnika.
„Mlada energija donosi nove ideje, poput natječaja za EU fondove za renoviranje doma i menze, smišljanje novog menija i slično, a vidim da je ovdje slučaj da ljudi rade 10, 20 godina i žele nastaviti na isti način, bez značajnijih promjena“, komentirao je Luka za MojFaks.
Aplikacija za plaćanje nepotrebna?
Ono što predstavlja još jedan problem u cijeloj ovoj situaciji jest i plaćanje. Podsjetimo, prije nešto više od godine dana uvedena je nova aplikacija koja bi studentima trebala omogućiti lakše i jednostavnije plaćanje u studentskim restoranima.
Radi se oWeapay aplikaciji, odnosno studentskom digitalnom novčaniku na kojeg studenti mogu uplatiti određenu novčanu svotu, a onda uz pomoću skeniranja QR koda tu istu svotu trošiti u studentskim restoranima.
No, ta je aplikacija već nebrojeno puta naišla na negodovanje kod studenata, posebno početkom ove akademske godine, 2022./2023., kada smo svjedočili ogromnimredovima i gužvamaispred zagrebačkih menzi zbog spore aplikacije i čestog pada sustava naplate.
Luka smatra da je ta aplikacija potpuno bespotrebna, pogotovo zato jer u drugim hrvatskim studentskim restoranima omogućeno je plaćanje privatnim kreditnim karticama koje nisu ni na koji način povezane s nekom aplikacijom poput ove.
Neopremljene čajne kuhinje
Naposljetku, još jedan od problema su i čajne kuhinje, kao i njihova oprema, koja definitivno nije na nivou za normalne životne potrebe. Taj problem čest je i u mnogim drugim domovima gdje studenti, u takozvanim „čajnim kuhinjama“, na raspolaganju imaju samo sudoper uz kuhinjski štednjak sa svega dva „rešoa“.
Ista situacija je i u studentskom domu „Stjepan Radić“, a Luka je za MojFaks zabilježio i nekoliko fotografija kako to zapravo izgleda.
Čajna kuhinja u sklopu studentskog doma
Upravo zbog nedostatka kuhinjskih aparata, poput kuhala za vodu, mikrovalne, tostera, a koje prema Pravilniku ne smiju imati ni u sobama, studenti su često osuđeni na obližnje pekare ili dostave.
Čajna kuhinja u sklopu studentskog doma
„Toliko studenata ide na posao, na faks, ima 30 minuta za jesti, vidi red u menzi od 15 minuta, okrene se ide u pekaru ili dućan pojesti nešto na brzinu. Nemamo niti opremljene kuhinje da si išta konkretnije skuhamo. Nerealno je da svaki student za sebe kupuje lonce, tave i slično, a nemamo ni prostora u sobama to sve staviti“, nezadovoljno govori Luka uz napomenu da dva paviljona nemaju ni osigurane hladnjake u sobama, kao što je i slučaj u studentskom domu „Lašćina“.
„Čajna je za skuhati ČAJ“
S njime se slažu i drugi studenti koji su reagirali komentarom ispod njegove objave, poput ove studentice. Kako piše, išla se požaliti na recepciju da kuhinjski štednjak u njezinom paviljonu ne radi, na što je dobila poprilično neočekivan odgovor od djelatnika recepcije.
„Čajna kuhinja je upravo to – za skuhati ČAJ ili podgrijati nešto, a vi bi kuhali“, rečeno je studentici koja se požalila recepciji.
„S jedne strane, nemamo uvjete u čajnim kuhinjama, a s druge nemamo prave uvjete u menzi kako spada. Problem ima više razina, ali uz volju i suradnju sve se da riješiti“, rekao je, ali i naglašava kako su svi na „Savi“, uključujući studente i djelatnike, kao jedna zajednica, da njihova Uprava rado posluša sve njihove prijedloge i sugestije kao i ovog puta. On svojevoljno nudi nekoliko rješenja ovog problema u koje vjeruje da bi bili učinkoviti.
„Ako zaista nedostaje resursa, tada bi trebalo raspisati natječaje za EU fondove i pisati e-mailove Ministarstvu kako bi se povećao fond za poboljšanje situacije. Najjednostavnije je samo reći da nema dovoljno radnika, ali ako postoji gorući problem, trebamo uložiti svaki napor da ga riješimo, a ne stajati mirno“, zaključuje Luka.
Govori nam da postoji način za rješavanje svakog problema, pa tako i ovog „pa čak i ako to znači slanje molbi Upravi svakog mjeseca“. Uz to napominje da će se tako poboljšati standard studentskog života u Zagrebu, a da će samim time i radnici imati manje opterećenja te će primati i pravedniju plaću koja je u skladu s tržištem rada.
