16.07.2009.

Nemojte mislit da sam budala, iako će većina mislit nakon što napišem ovo, ali šta da radim.

Prije jedno 1,5 godinu a možda i 2, bio sam u policiji ne na ispitivanju nego na vađenju nove osobne, i tako ja čekam red, i onda kreću moji problemi. Ulazi jedno prekrasno žensko biće u policiju, i staje u red ali drugi za vadit registracije ili tako nešto. I tako ja čekam svoj red mirno sjedeći, kad ta djevojka pita da li je slobodno da sjedne jer je još jedna stolica ostala slobodna, i ja naravno ni ne gledajući je kažem da je. nisam ni mislio da ćemo uopće početi išta razgovarati ali sam se prevario. I više se ni ne sjećam kako je počeo razgovor ali sjećam se da smo o svemu razgovarali, i tako ja dolazim do jedine činjenice koje se sjećam, a to je da radi kao asistentica na poljoprivrednom faksu u osijeku.
I tako razgovarajući shvatio sam da sam ja idući na redu ,nekako mi je prebrzo došlo, ispričao sam se i stao u red , i mislio sam to je to, ali nakon nekog vremena dok je neka bakica ili djedica ispitivao se za nešto za svoje peto koljeno rodbine, osjetim nečiju ruku na mojoj i okrenem se i ugledam onu prelijepu curu s kojom sam razgovarao prije bakice ili djedice, koja me pita dali ja trebam prijevoz iz policije negdje, i ja KONJ umjesto da kažem da trebao bih do amerike, kažem vrlo pristojno NE HVALA (JOŠ JEDNOM KONJ), i požalim istog trenutka što sam se rodio. E sad šta je stvar, ja tu djevojku ne mogu izbit iz glave otkako sam je sreo, a možda je ona samo bila ljubazna, možda joj je bilo dosadno dok čeka u redu, ali jednostavno bila je preljubazna, ne znam, znam samo da sam do sada pet puta sreo svakog iz svoje osnovne škole ali onog kog sam htio ne.

Pa tako ako se neka asistentica pronađe u ovom nek odgovori.
Nek kaže bila sam ljubazna imam dečka, curu ili i dečka i curu, sam da me oslobodi mojih misli.
Sorry ak sam nekom bio dosadan ak će ovo neko uopće pročitat, al eto.
Pozdrav.