Mojfaks.hr u Karijera

Apsolventici prekipjelo pa 'oplela' po poslodavcima: 'Nismo vam dužni kuhati kave u firmama samo jer smo mladi'

Mnogi se mladi tijekom studija zaposle u struci te ondje rade preko studentskih ugovora, a kasnije neki i ostanu u firmi jer su se pokazali dobrima. Odnos na relaciji poslodavac – radnik (student) nije uvijek bajan jer ovi prvi akteri očekuju jedno, a drugi drugo pa često dolazi do nesporazuma, iskorištavanja mladih itd. No, jednoj je apsolventici dozlogrdilo kako poslodavci tretiraju mlade pa je o tome i napisala dugačak post.

16. Siječnja 2019 15:45
 Apsolventici prekipjelo pa 'oplela' po poslodavcima: 'Nismo vam dužni kuhati kave u firmama samo jer smo mladi'

Apsolventici prekipjelo pa 'oplela' po poslodavcima: 'Nismo vam dužni kuhati kave u firmama samo jer smo mladi' Foto: MojFaks

Katarina Đurković je apsolventica Sveučilišta u Beogradu te ujedno medijski koordinator u agenciji Nura. Na poslovnoj društvenoj mreži LinkedIn, Katarina se osvrnula na to kako poslodavci često tretiraju mlade u firmama. U svom osvrtu ih definitivno nije štedjela te je naglasila glavne probleme koje muče mlade na tim poslovima, poput primjerice, da ih se tretira kao klince koji ništa ne znaju i da su tu kako bi starijim zaposlenicima kuhali kave.

Njenu objavu s LinkedIna prenosimo u cijelosti:

U 2018. godini sam imala priliku upoznati i raditi s mnogo starijim kolegama. Kad kažem "starijih", mislim na one starije od mene pet do petnaest godina. Nakon određenog perioda upoznavanja i razgovora o budućnosti, karijeri, ambicijama i ciljevima uglavnom sam čula istu rečenicu: "Slatka si, ali moraš se spustiti na zemlju. Ne ide to tako". Oni znaju bolje, ja sam klinka i nemam pojma. Moram se nervirati na poslu od 9 do 5, moram šutjeti i godinama trpjeti da bi se možda nekad zvijezde poklopile za neko unaprjeđenje, moram poštovati tuđe zahtjeve iako su mi apsurdni, moram se smješkati kolegama i nadređenima i oguglati na ogovaranje iza leđa.

Izvor: Shutterstock

Počela sam to nezadovoljno prihvaćati s mučninom u trbuhu. Najviše me je nerviralo što sam prethodne skoro tri godine, tijekom studiranja i volontiranja u raznim organizacijama i jednom startup-u radila drugačije. I svi smo bili zadovoljni. Svako neslaganje rješavalo se razgovorom. Zajedno smo u hodu učili puno. Dobivala sam zadatke i projekte koji su od mene zahtijevali odgovornost i razvijali veliko uzajamno povjerenje. Rezultati su nas uvijek pratili. Prevrtala sam očima i srčano branila svoje vršnjake kad god netko stariji kaže: "Mladi samo traže novce, a ne znaju ništa!".

...SOR-ovci uzvraćaju udarac: Mladi otkrili što i kako zaista rade na stručnom osposobljavanju...


Onda sam, osvrnuvši se malo oko sebe, shvatila u čemu je problem. Čim izađem iz svog okruženja, vidim da moja grupica mladih pojedinaca spada u 5 posto klinaca koji se trude nešto naučiti i napraviti za \'dž\' i ludo vjeruju i bore se za svoje ideje i bolje sutra. S druge strane, postoji masa studenata koji znaju mnogo manje nego što predstavljaju da znaju. Ulaze u studentske organizacije da bi se slikali za Instagram uz hashtag #work, a poslali su dva maila i napravili jedan Facebook event (ako i toliko). A tu si i oni "imam prosjek 4,8, plačem i molim za 5, znači zaslužio/la sam radno mjesto u Appleu". Jedan bivši kolega mi je rekao kako "mi mladi" nismo okej što očekujemo kule i gradove, a uglavnom nemamo mnogo za ponuditi. I to je sasvim okej i ispravno za primjere koje sam navela iznad.

Ali što ako vam obećaju kule i gradove, a na kraju samo kuhate kavu i printate papire?


Zašto je bilo koja mlada osoba dužna gubiti svoje vrijeme negdje gdje ništa ne uči, gdje joj nitko neće pomoći i gdje netko nije fer prema njoj? Meni se dogodilo da na praksi u jednoj velikoj firmi u marketing sektoru budem poslana u prašnjavo skladište slagati reklamni materijal, uz rečenicu: "I to je dio ovog posla". Da se razumijemo, nosila sam i stolove i stolice i vreće za smeće teže i veće od mene i nije mi bilo teško. Ali je li zaista okej da ti u oglasu piše "planiranje marketinške strategije", a da tri dana za redom praktikanta šalješ u skladište i kada se pobuni budeš u fazonu "što hoće ova nezahvalna mladež?".

Izvor: Shutterstock

Jesu li ovi "spusti se na zemlju ljudi" ljudi, koji mrze svoj posao i sve oko sebe samo kukavički pomireni s trenutnim stanjem, ali se ipak smatraju kompetentnima da nam govore da mijenjamo našu perspektivu? Na svakom poslu će nam nešto smetati, i to je sasvim u redu. Jedan dan će nas iznervirati klijent, jedan dan ćemo četiri sata raditi neki dosadan izvještaj, nekad će se dogoditi da platimo tuđu krivicu. Ali za sve postoji granica i nitko nije dužan šutjeti i trpjeti nepravdu, u bilo kojem obliku.

Ne diži nos, ali ne daj nikome da te "farba"


Ti, što si tek upisao faks - kreni se truditi! Ne juri pare jer i dalje nemaš znanje koje možeš naplatiti. Nova iskustva, organizacije, prakse i kontakti će ti dati mnogo veću vrijednost od novca i potencijalnih petica s faksa. Ne diži nos, ali ne daj nikome da te farba. Ako vidiš da ništa ne učiš, ne svojom krivicom, traži dalje. Nemoj da ti bude bitnije da pokažeš Instagramu kako si #busy, od toga da zaista nešto učiš i radiš. Mijenjaj stvari koje smatraš lošima, govori svoje mišljenje. Ne ljuti se ako nisi bio/la u pravu. Priznaj grešku. Ako to nitko ne cijeni, to nije mjesto za tebe.

...\'Mjesecima radim u poderanim tenisicama\': Studentica iskrenim pismom \'oplela\' po premijeru Plenkoviću...


Ako završavaš faks i tražiš posao ili si tek počeo raditi, znaj da nisi dužan/na da te netko maltretira jer živiš u Srbiji i nema posla. Zahvaljujući internetu nikad veće mogućnosti nismo imali. Daj otkaz ako te lažu i odjavi se iz toksičnog okruženja nezadovoljnih ljudi koji spletkare kolegama iza leđa dok im se istovremeno smješkaju u lice. "Freelencaj" dok se ne snađeš. Ako tražite praktikanta ili zaposlenog - budite iskreni. Ne tražite kvalitetnu osobu ako nemate što kvalitetno za ponuditi. Budite obzirni. Nitko nije dužan gubiti osam ili manje sati u vašoj firmi ako ne dobiva ništa za uzvrat. Da, ljudi mogu biti nezahvalni. Ali ne očekujte da vam netko bude zahvalan samo zato što lijepo zvuči da kaže da radi kod vas iako ga na tom poslu netko maltretira. Kad nađete jednu pčelicu pružite joj sve što je u vašoj moći da je unaprijedite i zadržite. Vratit će vam se duplo.

Izvor: Shutterstock

Nerazumijevanje je sve veće između ljudi s ne toliko velikom razlikom u godinama. Odrastanje i snalaženje nam se nevjerojatno razlikuju čak i u razmaku od samo tri do četiri godine. To sam prvo primijetila u kući, a onda i u poslovnom okruženju. Postoje i oni koji su svjesni mogućnosti koje su nam pružene i poštuju mlađe koji ih crpe i koriste do maksimuma. Tako mi je jedan prijatelj nedavno rekao: "Mene vi klinci plašite. Mi s tridesetak ćemo, ako ne uspijemo popratiti sve što se događa i što dolazi, uskoro dobivati otkaze zbog vas. Niste normalni. Grizete".

...\'Želim ostati u Hrvatskoj, ali kako?\': Studentica iskrenom kolumnom \'oplela\' po političarima...


Hajde da se nitko nikog ne plaši, već da igramo u istom timu i da se više poštujemo. Mi vaše iskustvo, a vi naše ambicije. Da se ne spuštamo na zemlju nego da zajedno osvajamo vrhove. Mislim da nije toliko teško, barem možemo pokušati.



Ivana Petrić
foto: Shutterstock

Još vijesti