Studenti Socijalnog rada ukazali na veliki problem s kojim se susreće ogroman broj mladih u Hrvatskoj

Ovo su samo neke od informacija do kojih su došli studenti četvrte godine preddiplomskog Studija za Socijalni rad pri Pravnom fakultetu, u sklopu kolegija Socijalni rad u organiziranju zajednice. U svom istraživačkom projektu, odlučili su se pozabaviti temom o kojoj se nedovoljno govori u javnosti. 

 

“Malo je onih koji se bave funkcionalnošću prijevoza, sigurnošću učenika na putu do škole, vremenom kojeg učenici utroše dolazeći do škole, a ponajviše temom dodatnih mogućnosti obrazovanja za učenike koji žive u daljim ruralnim sredinama”, saznajemo zašto su se odlučili upravo za ovu temu od sugovornice Antonije, jedne od studentica koja je sudjelovala u istraživanju. 

Studenti Filip, Anja, Ivana, Mia i Antonija u sklopu projekta surađivali su s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu iz Zagreba, kao i sa učenicima Srednje škole Ivana Trnskoga koji su im podijelili svoja iskustva sa školskim prijevozom. 

U jutarnjim ili popodnevnim satima svakodnevno možemo sresti učenike koji su na putu do škole. U većim gradovima povezanost i učestalost javnog prijevoza je znatno bolja te transport do škole ne predstavlja neki veći problem. S druge strane, djeca i srednjoškolci koji žive u ruralnim mjestima na putu do škole susreću se s nizom poteškoća, a autobusi koji ih prevoze često su u dotrajalom stanju. 

“U puno škola, pa tako i u Srednjoj školi Ivana Trnskoga s kojom smo surađivali učenici su se dotakli i samog trajanja putovanja. Neki učenici dolaze prvi u školu jer isti autobus mora otići po ostale učenike u okolna mjesta, a onda ti isti učenici odlaze zadnji, čekajući da autobus opet odveze ostale učenike. Nije nam poznato iz kojeg se ovo razloga događa, ali zasigurno bi veliku ulogu ovdje imao još barem jedan autobus više kako bi se smanjilo vrijeme putovanja od kuće do škole i obrnuto”, govori nam studentica Antonija.  

Problem s prijevozom ne staje samo na putu od kuće do škole. Naime, ako za vrijeme ljetnih praznika učenici žele otići u kino, kazalište, posuditi knjigu u knjižnici ili se upisati na neku sportsku aktivnost, morat će se oslanjati isključivo na roditeljsku dostupnost i mogućnost transporta, jer autobusne linije u manjim mjestima, kada nema nastave gotovo da i ne voze. 

U sklopu istraživanja, studenti su se fokusirali na situaciju u Sisačko-moslavačkoj županiji. 

“Razlog zašto smo uzeli Sisačko-moslavačku županiju kao područje koje smo istraživali na temu organiziranog prijevoza školske djece je taj što se to područje pokazalo kao područje s velikom udaljenošću između obiteljskih domova s djecom i osnovnih i srednjih škola te smo smatrali da ćemo u toj županiji naći odgovore na naša pitanja i da ćemo imati plodno tlo za provedbu našeg istraživanja”, objašnjavaju nam studenti. 

Istraživanje je pokazalo kako su usluge poput osnovnoškolskog obrazovanja dostupne za učenike u ruralnim područjima, u pogledu prijevoza od kuće do škole. No, uvjeti putovanja kao i nemogućnost da se djeca dodatno obrazuju kroz izvannastavne aktivnosti uslijed nedostatka prijevoza, je ono na što ovi studenti ukazuju u svome radu. 

“Prema informacijama koje smo uspjeli pronaći, a uzimajući u obzir iskustva učenika, smatramo da su škole dobro organizirane kada je prijevoz do škole u pitanju, ali potrebno je da Županija pronađe način kako će učiniti dostupnijim fakultativne aktivnosti učenicima. Aktivnosti kao što su sport, glazba, kazalište, kino, knjižnica ne smiju biti zanemarene jer uvelike doprinose razvoju talenata mladih ljudi i rastu njihova znanja, a dostupnost i blizina obrazovnih ustanova moraju postati za sve učenika jednaka”, govori nam Antonija. 

Studenti su se u istraživanju dotaknuli i pitanja prijevoza i dostupnosti obrazovanja djece s teškoćama u razvoju.

 

“Postoje djeca koja putuju u središnji grad Županije - Sisak u osnovnu školu u kojoj su okupljena djeca s teškoćama u razvoju. Postoji primjer gdje dijete putuje više od 45 minuta do Siska u osnovnu školu, a da je upisano u školu u svojem mjestu do škole bi mu trebalo 10 minuta hoda. Glavni problem je što ovdje ne vidimo nikakvu inkluziju koja je toliko važna i kojoj težimo”, govore nam studenti. 

Studenti koji su radili na istraživanju govore nam kako su ovakvi projekti tijekom studija vrlo važni za njihovo buduće profesionalno djelovanje. A i doprinose skretanju pažnje javnosti na neke probleme, kojima, ako se ne radi o nama, ne posvetimo dovoljno pažnje i pokušaja u rješavanju. 

A.Z.

foto:Unsplash @ingle_jake