facebook,
whatsapp
Dosta je više bilo Zagreba – prelomilo mi se jedne noći u glavi. Uvijek se ista priča odvija u životu. Kuća-pos\'o, pos\'o-kuća i između toga faks. Vrijeme je za promjene.
Zadnja šansa da to učinim kao student jest putovanje koje redovito organizira Studentski zbor mog faksa. Bio sam dosad na brojnim ekskluzivnim mjestima poput Beograda, Budimpešte, Amsterdama i Čepikuća, pa mi je kao as na desetku sjela vijest da se ove godine ide u Prag.
I tako, uplatim ja tih soma kuna koje sam teškom mukom zaradio na svom posliću preko SC-a, ali ih nisam imao gdje potrošiti jer starci i iksica pokrivaju hranu, a ostatak mi plaće ode na kave, izlaske i poneki par Premiershipa.
Dok su cimeri spavali, maznuo sam cijelu zalihu alkohola iz stana, jer fućkaš ti putovanje bez prave okrijepe. To je činilo 80% prtljage. Ostatak su činile rezervne gaće i čarape, punjač za mobitel i sva odjeća koja je u tom trenutku bila na meni (zajedno sa sadržajem džepova).
Naravno, pijani smo bili već dok je bus prolazio pored Sesveta. Ostatka puta se ne sjećam. Znam samo da me razbudio tupi udarac. Kad sam došao sebi, vidio sam da je vozač našeg busa, kojeg smo također napili, uspio nekako pogoditi tramvaj. Ekipa iz Hitne pomoći je odmah počela plesati oko nas, ali kad su vidjeli da smo samo pijani, otišli su.
Kasnije nas je turistički vodič vodio u obilazak grada. Karlov most, Hradčany i ostala mjesta nas nisu zanimala.
Bilo nam je bitno doći u Karlovy Lazne, klub na pet etaža gdje žena, alkohola i dobre glazbe ima na bacanje.
Navečer smo i dočekali tu priliku. Došli smo na mjesto gdje su nam rekli da je taj klub. No, nismo vidjeli ništa osim nekakvog ogromnog dvorca. Stajali smo tako satima ispred i ljuljali se pri naletima vjetra. Tek kad smo vidjeli mnoštvo ljepotica s manjkom odjeće kako ulaze u taj dvorac, shvatili smo da je to taj klub. Trebalo nam je tri sata da to skužimo i još sat i pol da uđemo unutra.
Tek je unutra izbio pravi rusvaj. Svi naši pokušaji uleta domaćim djevojkama su prošli tako da su nas istukle te cure ili njihovi dečki, au najboljem slučaju smo bili zaliveni nekim alkoholom – u oči.
Turistički vodič nas je idućeg jutra oko 11 našao razvaljene, mokre i prebijene u nekoj maloj uličici. Kad smo mu uspjeli objasniti što je bilo počeo se smijati:
"Kad ste u Češkoj, djevojkama se ne obraćate s \'curo\', jer im tako govorite da su k****. Ako ih pitate jesu li za piće, onda ih zapravo pitate za njihove intimne organe."
Bilo nam je smiješno kad smo to čuli, no kad je on probao isto što i mi sinoć, dobio je torbu u glavu. Proklete jezične razlike. Da smo se barem poslužili engleskim jezikom.
Na putu natrag u Zagreb, opet se dogodila ista priča. Nisam se sjećao ničega. Tek kad sam došao u Zagreb, shvatio sam da sam izgubio rezervne gaće, čarape i punjač. Čak ni torbe nije bilo. Za alkohol mi je bilo jasno gdje je nestao, ali za ovo ostalo još i danas fakat ne znam.
Kao da ni to nije bio dovoljno. Došao sam do stana i pokušao ugurati ključ u bravu. Nisam uspio ni iz 74. pokušaja. Nakon toga sam primijetio poruku zaglavljenu na dnu vrata.
"Gazda nas je izbacio i promijenio brave, jer si osim naše cuge maznuo i njegov viski iz 1954. koji je jedina ostavština njegova oca. Očekuje da platiš punu cijenu ovaj mjesec. Stvari ćeš naći u podrumu. Cimeri"
Eto, izgleda da će promjena sredine ipak biti malo dugotrajnija.
Milan Dalmacija
foto: Shutterstock
Zadnja šansa da to učinim kao student jest putovanje koje redovito organizira Studentski zbor mog faksa. Bio sam dosad na brojnim ekskluzivnim mjestima poput Beograda, Budimpešte, Amsterdama i Čepikuća, pa mi je kao as na desetku sjela vijest da se ove godine ide u Prag.
Ovdje su uvijek najbolji partyji! foto: google.com
I tako, uplatim ja tih soma kuna koje sam teškom mukom zaradio na svom posliću preko SC-a, ali ih nisam imao gdje potrošiti jer starci i iksica pokrivaju hranu, a ostatak mi plaće ode na kave, izlaske i poneki par Premiershipa.
Dok su cimeri spavali, maznuo sam cijelu zalihu alkohola iz stana, jer fućkaš ti putovanje bez prave okrijepe. To je činilo 80% prtljage. Ostatak su činile rezervne gaće i čarape, punjač za mobitel i sva odjeća koja je u tom trenutku bila na meni (zajedno sa sadržajem džepova).
Carina: Jel\' imate što za prijavit\'? Ja: Ma kakvi... foto: flickr.com
Naravno, pijani smo bili već dok je bus prolazio pored Sesveta. Ostatka puta se ne sjećam. Znam samo da me razbudio tupi udarac. Kad sam došao sebi, vidio sam da je vozač našeg busa, kojeg smo također napili, uspio nekako pogoditi tramvaj. Ekipa iz Hitne pomoći je odmah počela plesati oko nas, ali kad su vidjeli da smo samo pijani, otišli su.
Kasnije nas je turistički vodič vodio u obilazak grada. Karlov most, Hradčany i ostala mjesta nas nisu zanimala.
Bilo nam je bitno doći u Karlovy Lazne, klub na pet etaža gdje žena, alkohola i dobre glazbe ima na bacanje.
Navečer smo i dočekali tu priliku. Došli smo na mjesto gdje su nam rekli da je taj klub. No, nismo vidjeli ništa osim nekakvog ogromnog dvorca. Stajali smo tako satima ispred i ljuljali se pri naletima vjetra. Tek kad smo vidjeli mnoštvo ljepotica s manjkom odjeće kako ulaze u taj dvorac, shvatili smo da je to taj klub. Trebalo nam je tri sata da to skužimo i još sat i pol da uđemo unutra.
Vidjeli smo da nešto piše, ali nismo znali što... foto: flickr.com
Tek je unutra izbio pravi rusvaj. Svi naši pokušaji uleta domaćim djevojkama su prošli tako da su nas istukle te cure ili njihovi dečki, au najboljem slučaju smo bili zaliveni nekim alkoholom – u oči.
Turistički vodič nas je idućeg jutra oko 11 našao razvaljene, mokre i prebijene u nekoj maloj uličici. Kad smo mu uspjeli objasniti što je bilo počeo se smijati:
"Kad ste u Češkoj, djevojkama se ne obraćate s \'curo\', jer im tako govorite da su k****. Ako ih pitate jesu li za piće, onda ih zapravo pitate za njihove intimne organe."
Bilo nam je smiješno kad smo to čuli, no kad je on probao isto što i mi sinoć, dobio je torbu u glavu. Proklete jezične razlike. Da smo se barem poslužili engleskim jezikom.
Na putu natrag u Zagreb, opet se dogodila ista priča. Nisam se sjećao ničega. Tek kad sam došao u Zagreb, shvatio sam da sam izgubio rezervne gaće, čarape i punjač. Čak ni torbe nije bilo. Za alkohol mi je bilo jasno gdje je nestao, ali za ovo ostalo još i danas fakat ne znam.
Preostalo mi je samo da pjevam \'kroz moje prazne džepove vjetrovi mi prolaze...\' foto: flickr.com
Kao da ni to nije bio dovoljno. Došao sam do stana i pokušao ugurati ključ u bravu. Nisam uspio ni iz 74. pokušaja. Nakon toga sam primijetio poruku zaglavljenu na dnu vrata.
"Gazda nas je izbacio i promijenio brave, jer si osim naše cuge maznuo i njegov viski iz 1954. koji je jedina ostavština njegova oca. Očekuje da platiš punu cijenu ovaj mjesec. Stvari ćeš naći u podrumu. Cimeri"
Eto, izgleda da će promjena sredine ipak biti malo dugotrajnija.
Milan Dalmacija
foto: Shutterstock
