Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi

MojFaks | Laganini, 31.03.2016.



DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi

Kao i svakom živom biću, tako je i apsolventu potrebna hrana.

Menza je idealno mjesto za hranjenje studenata, no čari iksice ponekad mogu prevariti.

Subvencije na iksici izazivaju otprilike ovakvo oduševljenje. Izvor: giphy.com

Dobio sam novu iksicu. Stara je bila već toliko izlizana od upotrebe da su me prošle akademske godine dvaput izbacili iz menze zbog toga jer nisu mogli prepoznati sliku niti pročitati moje ime i kod. Stoga sam ove godine odlučio još više uživati u studentskom švedskom stolu i do kraja izraubati i ovu iksicu. Ipak mi je zadnja godina obrazovanja i tko zna kad ću opet dobiti priliku prežderavati se na subvenciji.

Krenuh s faksa lakim, ali ubrzanim korakom. Iz mog se želuca već čuje tužan pjev. Dolazim u menzu i osim uobičajene gužve, koja se može mjeriti jedino s redovima ispred pučke kuhinje, zapažam jelovnik. Hrana je za bogove. Već razmišljam kako ću odmah uzeti svoja dva najdraža predjela, četiri glavna jela i tri salate te pretvoriti dva reda stolova u hram hedonizma ispunjen bakanalijama i prežderavanjem.

Stajem polako u red i pokušavam naći dobro mjesto za sjedenje. Usput vidjeh neka poznata lica. Nije mi zbog toga bilo lako jer, iako su mi ti ljudi dragi, ne bih baš htio da me gledaju dok nezaustavljivo proždirem sve što stignem. Red se pomiče brzinom bijesnog puža i već me polako hvata strah kako od hrane neće ostati ništa kad dođem do tanjura i salveta.


I još počnem razmišljati o veganizmu. Izvor: slike.geek.hr

Iako, naposlijetku, taj strah nije bio opravdan, druge su me stvari počele brinuti. Iako prazan, moj je trbuh počeo pokazivati znakove širenja. Morat ću dobro pripaziti, jer ću do diplome izgledati kao uhljeb na visokoj poziciji. Iako mi sport nije stran (deset godina sam trenirao šah), morat ću pripaziti na prehranu i obogatiti fizičku aktivnost.

Razmišljajući o vlastitoj figuri stigao sam na red. Uzeo sam samo juhu, čušpajz i salatu. Ipak je zdravlje na prvom mjestu. Polako sam zobao svoju teško stečenu hranu (bio sam sat i pol u redu) i promatrao ljude oko sebe. Deset sokića, šest naranči, tri zdjele salate, dvije šnicle, sve se to nalazilo na jelovniku nepoznatih kolega koji su, očito, uspjeli ispuniti moj san o prežderavanju.

Nakon dovršenog jela krećem platiti za svoj zadovoljni želudac. Prvi put ću popeglati iksicu. Starija gospođa na blagajni strogim, gotovo zapovjedničkim glasom, kaže:

"Četrnaest kuna i dvadeset osam."
" 'Ajde! Malo ste puno poskupili."


Nadoplata za tjesteninu je skočila za dvije kune. Izvor: Pixabay.com

I dok očajnički prekopavam po džepovima tražeći osam lipa, žena me prekida.

"A sad znam tko ste! Vi ste onaj što nas je pokušao ofarbati 'fotokopiranom' iksicom. Zar vi još studirate?"

Iako sam u međuvremenu pustio bradurinu, žena me nekim čudom prepoznala. Valjda po očevim Levisicama iz kojih se ne skidam.

"Da, studiram, na svoju sreću i vašu žalost."
"Zato nam i je tako u državi, jer se vječni studenti džabe prežderavaju."

Odustao sam od traženja onih osam lipa i vratio se u red. Vrijeme je za dva predjela, četiri glavna jela i tri salate. Pa nek' svi vide kako apsolventi s ponosom jedu. Baš me briga ako danas spalim subvenciju na iksici. Barem za mjesec dana neću izgledati k'o Ivan Šuker.


Kao da nije bilo dovoljno što sam već ranije čekao sat i pol da dođem na red. Izvor: www.newstalk770.com

Dobar tek.

Milan Dalmacija
foto:


dnevnik apsolventamenzaiksica



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se