Naš apsolvent ima isti, ako ne i veći problem. Jedan je od rijetkih studenata koji je još uvijek u Zagrebu...
Žega. Neopisiva žega. Već 20 minuta gledam u word i u ono što sam od diplomskog rada uspio sročiti. Nije da mi se baš sviđa kako sam to uobličio, ali ipak odlučujem to spremiti. Po prvi put. Iako mi znoj curi u oči uspijevam potrefiti ikonu "save" i konačno se riješiti muke vječnog repriziranja pisanja svog rada. Sad barem imam naslovnicu i uvod.
Ni to nije dovoljno...foto: pixabay.com
Iako su klima i ventilator upaljeni, u sobi je i dalje neizdrživo vruće. Čak se i moja cimerica filozofkinja okanila čitanja knjiga i prevalila se preko kreveta kao mrtva. Cimer nešto programira, a vrućina koja sije iz njegovog računala ga ne brine previše. Osim što je negdje kupio vatrogasni aparat. Nek\' se nađe.
A što ću ja? Razmišljam o tome da zovem svoju ekipu na kupanje na Jarun. Naravno, to nije urodilo plodom jer je većina ljudi već na moru, a ona manjina se očito nikad nije okupala u slatkoj vodi, čak ni istuširala.
Nije to močvara. Ne izgleda tako. Čak ima i veslačku stazu...foto: etdg2012zagreb.com
"Ma tko je vidio tamo se kupat\' u toj močvari?", bio je najčešći odgovor na moj prijedlog. Čak i kad sam spomenuo bazene, dobio sam rezolutnu odbijenicu.
" \'Ajde, tamo uđu pa pišaju i seru. Samo ćemo neku boleštinu pobrat\'."
Nikome se ne bi dalo otići pronaći okrepu u nekoj slastičarni ili nečemu sličnom jer treba preživjeti 35 stupnjeva u hladu na putu do slastičarne. Ako uopće ima hlada.
Pa ti idi u slastičarnu. foto:pixabay.com
I onda mi je sinulo. Počele su Europske sveučilišne igre. To će nadoknaditi nedostatak sporta na televiziji, a ja barem neću razmišljati o vrućini. Odlučio sam pogledati nogometne utakmice. Već sam kupio karte i pripremio navijačke rekvizite.
U boj, u boj za fakultet svoj! Izvor: Facebook@eug2016
Taman sam ušao u krug stadiona (srećom nije bilo potrebno dugo čekati na suncu), kad sam spazio svog oca.
"Stari, što ćeš ti ovdje?"
"Odvest ću te na jedno mjesto. Samo gledaj i uživaj."
Naravno, odveo me na šahovsko natjecanje.
"Evo, gledaj zgubidane, gdje si mogao biti da si nastavio trenirati šah."
Mo\'š si mislit kak\' bih bio prvak. Nitko ne bi ni znao. Foto: pixabay.com
"A možda nisam trebao upisati faks kako bih mogao trenirati šah. Ipak studiranje stvara veliki napor za mozak."
Dobio sam jednu iza uha i nastavio gledati ovaj nadasve plemeniti sport (ako ga uopće možemo sportom zvati) u strašno zagušljivoj dvorani. Kako divno proveden ljetni dan.
Milan Dalmacija
foto: Pixabay
Prijašnje avanture našeg Apsolventa pročitajte ovdje: