facebook,
whatsapp
Tekst objavljen na portalu Zagreb.info napisala je djevojka koja je u Zagreb stigla na studij prije šest godina. Iako je, kako mnogi znaju pogrdno reći, "dotepenka" iz Hrvatskog zagorja, Zagreb joj se uvukao pod kožu, a s čitateljima je podijelila sve uspomene, iskustva i razloge zbog kojih voli grad u koji je došla studirati. Prenosimo dio njenog zanimljivog i vrlo emotivnog teksta.
...\'Pa gdje si, Karlovac?\' Neugodnosti koje ćeš doživjeti kad iz manjeg mjesta dođeš studirati u metropolu...
"Jedan od prvih susreta sa Zagrebom bio je onaj pijani jer, zamislite, student ste, prošli ste (ili pali) ispit i imate pravo to zapiti, bilo da završite u Roku ili Sidru (uvijek birajte Sidro). No ne misle tako svi Zagrepčani jer je takav potez za zatvor po njima, a vi ste \'neodgojeni mladi koji su pravi propalitet i zato nam je država takva\', i ostala čuda koja izlaze iz njihovih usta dok psuju i mrko vas gledaju ispod oka. No, oni koji su me gledali ispod oka – njih sam zanemarila i ignorirala – a isto preporučam i svakome od vas.
foto: darkoba/MojFaks
Zagreb ti daje mogućnost da ti budeš ti, da zavoliš sebe jer će te on tako najviše prigrliti k sebi i otključati ti svoje tajne. Zvuči kao klišej, ali ljude Zagreb živcira zato što mu nisu dali priliku da ih ne živcira. A znate što sam najbolje naučila? Vrijedi riskirati. Tada život (i Zagreb) pišu najljepše priče.
...Kaj fakat? Si ziher?: Mali rječnik purgerskih pojmova za zagrebačke studente (koji nisu iz Zagreba)...
Svašta doživiš i proživiš. Opijavanja po klupicama i zagrebačkim \'rupama\' (odrasla sam kao alternativac i wanna-be-klošar upravo na klupicama i po haustorima pa eto mog mjesta pod suncem u Zagrebu), nepoznatih ljudi koji bi sjeli do mene i nagovarali me da odemo na kavu da se \'bolje upoznamo\' makar se uopće nismo upoznali niti ikad sreli, bilo je nemoralnih ponuda, najboljih i najgorih uleta (i ne, nisam \'iznimka koja potvrđuje pravilo\'), prepirka i suza s kontrolorima, problema s policijom, gitarista koji su svirali pjesme jer sam ili uporna ili naporna…
Ne volim Remizu jer ju očito ni Grad već godinama ne voli (kao ni Autobusni kolodvor), ali volim Zagrepčane. Primjerice, na samom početku faksa, dok sam još bila asocijalna i imala strah od ikakvog doticaja s novim ljudima, sjedila sam na stanici upravo na Remizi. Niotkud su se stvorila neobična dvojica u kožnim jaknama i vojničkim hlačama s pivom u ruci. Sve je to bilo ok, ali oni su sa sobom nosili harmoniku. I to je s jedne strane ok, posebno nakon što sam u prvom tjednu zagrebačkog života sjedila ispred susjeda koji je prevozio mikrovalnu, tako da se sve ostalo činilo normalnim.
...El\' ćmo ić jest? Izrazi koje čuješ kad studiraš u Slavoniji, a nisi Slavonac...
Ova dvojica sjela su kraj mene, pitala me ako želim pivo, zahvalila sam im i odbila, no oni su me zamolili da im onda barem pridržim pivo. Lijepo sam im objasnila da nema smisla držati pivo u rukama jer će se tako zagrijati i ostavila sam ga sa strane. Počeli smo se smijati i potom započeli razgovor. Rekli su mi otkud su, što rade i preporučili mi dobra alternativna mjesta za izlaske. Nakon toga su me pitali želim li da mi nešto odsviraju na harmonici i objasnili da je planiraju prodati. Dobila sam poziv da odem s njima, ali smo to ipak preskočili. Na prvu bi nekome izgledali kao sumnjivi tipovi obrijanih glava u kožnjacima, a ispali su nevjerojatno simpatični, dragi i bezopasni.
(...) Zagreb ima svoje \'superljude\'. Prvi je bio mladić na trgu koji me blago probudio da me pita kada mi ide bus i da me zamoli da ne zaspim jer on ne može ostati sa mnom. Poručio mi da se pazim i doslovno me molio da odem na bus. U busu sam ponovno zaspala, došla do svog kvarta, prespavala svoju stanicu i završila na Heinzelovoj gdje me probudio drugi mladić, koji me također zamolio da pripazim do svoje stanice budući da živim na kraju grada, a studentski život dopušta ti da imaš za kavu, ali ne i za taksi.
...\'Imaš šuga od pomidora u tećici\': Kad studiraš u Dalmaciji, a nisi Dalmatinac...
I zato volim Zagreb. Jer Zagreb treba naučiti otkriti, od Zagreba ne treba bježati. Osjećala sam se živom, sretnom, ispunjenom, uzbuđenijom sa svakim novim danom. Naravno, ona \'iskoristi svaki dan kao da ti je posljednji\' i slična sranja i klišeji su samo to – sranja i klišeji. Imamo pravo biti ljuti, živčani i na rubu suza. I prespavat ćete to i proći će.
I koliko god mi nedostaju moji bregi, domaće vino i obitelj, toliko mi doma nedostaje i Zagreb.
Volim Zagreb zbog najdivnijih teta sa Savskog mosta i teta iz menze koje su nam zamjenske majke koje brinu o tome da smo svaki dan siti i da jedemo toplo i \'na žlicu\'. (...)
Volim Zagreb zbog najdivnijeg starijeg čovjeka koji mi je, dok je padala kiša a ja sam na semaforu stajala gotovo pokisla, prišao s kišobranom i rekao mi da ga uzmem. Rekla sam mu da ne treba i neka ga on ima jer i njemu treba. \'Dušo, uzmi ga, znam da nije nešto, ali poslužit će. Ja ionako imam kapu. Tebi više treba nego meni, uzmi ga i čuvaj se\', rekao je, nasmiješio se, dao mi kišobran i otišao. (...)
Zagreb voli Zagrepčane i \'dotepence\' koji su i više nego dobro došli. Ljubi vas Zagorka, ona koje došla \'z’opanka u cipele\'. I da – ne bojte se riskirati. Zagreb i životu pišu nevjerojatne priče."
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Zagreb.info
foto: ilustracija/darkoba/MojFaks
