facebook,
whatsapp
Teško je povjerovati da i u 21. stoljeću, pogotovo na jednoj visokoobrazovnoj instituciji još uvijek postoje osobe koje razmišljaju na ovakav način.
Njen status u cijelosti je objavljen na portalu Hera Znanje. Kontaktirali smo uredništvo ne bi li nas uputili na Facebook profil dotične kolegice da ju priupitamo koje pitanje, no do danas nismo dobili odgovor. U iščekivanju istoga, prenosimo vam status kolegice – možda prepoznate o kojem se profesoru radi.
"Ne pišem baš statuse i nisam nekakav aktivist jer, budimo realni, prelijena sam za to (nemam ništa protiv aktivista, super su to ljudi), ali moram s vama podijelit nešto. Moram vam pokazati kakvi se ljudi ne samo puštaju da izađu iz kuće, nego i da predaju na fakultetu.
Naime, neki dan je kolega dobio krivi rezultat u zadatku, a kolegica točan na što se profesor okrenuo kolegi i s gađenjem rekao: \'Kako si to možeš dopustiti? Da jedna ženska bude bolja od tebe! Jedna obična PIŠULJA!\'
I sad, budući da znamo profesora i kakav je, samo smo se kiselo nasmijali. Ali on je nastavio.
Nastavio je pričati o tome kako je muškima tehnika u glavi od rođenja, od rođenja se bave puškama, mačevima, ratovanjem, znanošću, a ženama da i sad (1. godina fakulteta) daš lutkicu, ona bi ju češljala, kupala ju, prala joj haljine. Rekao je kako se danas svašta dopušta ženama, pa tako i da upišu tehničke fakultete. Jer u njegovo vrijeme jedine žene na tehničkim fakultetima su bile one brkate. A gle nas! Mi nemamo brkove! I time je logično da nas tehnički fakultet ne može zanimati.
Zašto nismo upisale filozofski (opet, nemam ništa protiv filozofskog, njegove riječi) gdje se možemo prešetavati u štiklama? Jedine žene koje mogu zanimati tehničke stvari su one \'ozbiljno hormonalno poremećene\'. Jer ženski mozak jednostavno funkcionira na drugačiji način – ne zanima ih i, još bolje, ne može shvatiti tehniku. \'Zanimali li tebe koliko dugo treba kugli da se spusti niz kosinu?\', pitao je kolegicu. Nakon njenog potvrdnog odgovora i njegove kraće šutnje, upitao je: \'A nisi mislila na djecu?\' Okej, tu sam se pogubila. Tu sam gotovo umrla od smijeha jer ništa mi nije bilo jasno. Ali naravno da je on pojasnio. Kolegica je pitala: \'Na kakvu djecu?\' \'Možda su se na dnu te kosine djeca igrala i kugla je pala na njih, Ti nisi mislila na to, je l’ da?\' Val smijeha.
Nastavio je: \'Žene ne mogu biti bombarderi, one ne mogu bacati bombe na gradove, muškarci mogu. Meni su eksplozije lijepe, ženama nisu. Znate zašto? Zato što će žena pomisliti na vrtić koji se nalazi u tom gradu. Ona samo na djecu misli, to je njoj urođeno. Muškarce ne zanimaju takve nebitne stvari. O tome žene brinu.\'
Šećer na kraju tog \'predavanja\' je bilo nabrajanje što sve žena ne zna, a uključivalo je gdje su svjećice na autu i kako se pumpaju gume na autu, \'Pa sigurno ne znate pumpati gume na autu.\'
\'Ja znam\', nisam više mogla šutjeti. \'I ja.\' \'I ja.\' Pogledao nas je i rekao kako je to posao očeva i upitao kako se to nama dopušta. Završio je s divnom rečenicom: \'Sad sam stvarno sve čuo, mogu se objesiti. Kud\' ovaj svijet ide…\' "
L.B./izvor: Hera Znanje
foto: Shutterstock
