facebook,
whatsapp
Kada bi se održavalo natjecanje u odgađanju učenja, studenti bi sigurno čvrsto zauzeli svoj tron u lijenoj ligi prvaka. Nitko ne tvrdi da se studenti ne vole baviti sportom, ali postoje neke stvari u kojima su definitivno nenadmašivi.
...Kad ne trebaš talent da uđeš u povijest: Guinnessovi rekordi koje su postavili studenti...
...'Profesor me mrzi - šmrc šmrc': Izgovori studenata koji ni nakon 10 godina nisu diplomirali...
Baš zato što ti sportovi ne postoje, mi smo ih odlučili izmisliti i malo vas riješiti stresa prije pisanja seminara i učenja za kolokvije:
Bacanje pogleda u prazno (u dalj)
Premda ovo (još) ne postoji kao sport (barem koliko znamo), mnogi studenti bi u njemu ubrali zlatne medalje i pehare. Neizostavan dio svakog učenja je bacanje pogleda u prazno, a on zahtijeva punu odsutnost duha, nezainteresiranost te lijenost. Za ovim "pogledom" posežemo do čak nekoliko puta u 10 minuta, i izgledamo kao mudri vizionari koji tiho kontempliraju o životu. U biti, bacanje pogleda u prazno može se opisati kratkim vicom:
-Sjediš i misliš?
-Ne, ne. Samo sjedim.
Puštanje mozga na pašu
Hajde, tko će prije pustiti mozak na pašu jer će se startni pištolj uskoro oglasiti?! Iako naziv sugerira drukčije, puštanje mozga na pašu bio bi sport u kojem bi većina studenata uživala jer ne zahtijeva previše napora. Uz ovaj sport uglavnom se veže krilatica "nit' brige, nit' pameti" te beskonačna maštanja o svemu drugom što nema veze s učenjem ili fakultetom.
Maratonsko prejedanje u menzi
Rijetki su oni studenti koji ne bi sudjelovali u maratonskom prejedanju u menzi jer realno, to je najjeftiniji sport. Studenti se čak ne bi morali naoružati niti novcem nego čvrstim strpljenjem zbog stajanja u redu s praznim želucima. Ovaj maraton bi mogao trajati satima, a definitivno bi bio jedan od ukusnijih na kojem ste bili.
Pretvaranje knjige od 500 stranica u skriptu od 20 stranica
Realno, ovo se ne bi nazvalo sportom nego pravom čarolijom, ali kada bi postojala disciplina sažimanja gradiva, studenti bi tu odnijeli hrpu zlatnih medalja. No, nekima ni to čak nije dovoljno pa još skriptu od 20 stranica "stanje" na 10 stranica, a to kasnije sve umanje i prenesu na šalabahter. Beat that Harry Potter!
Krpanje kraja s krajem
Maratonske štednje bi trebale biti pravi sport jer tu prolijemo više znoja nego na nogometnom terenu. A moglo bi se reći i krvi. Studenti su vrlo siromašna populacija pa uz tu i tamo koji studentski posao ili stipendiju, obično krpaju kraj s krajem. Da nema subvencije kada je riječ o hrani ili smještaju mnogi studenti bi teško završili fakultet zato ovim putem apeliramo da svatko od studenata dobije zlatnu medalju za preživljavanje u okrutnom svijetu.
Odgađanje učenja
Kada je riječ o učenju, studenti su vrlo lijena populacija pa zato učenje odgađaju do zadnjeg trena. Vjerojatno bi trebali navesti i neki zaseban "sport" u kojem je važan kapacitet studenta koji može naučiti cijeli semestar u samo dvije noći, ali odgađanje je nemoguće izbjeći. Vidite li ironiju u tome? Svatko ima svoju strategiju odgađanja učenja pa tako se neki izvlače da moraju do kraja pogledati sezonu omiljene serije (tada nam je svaka serija omiljena pa čak i turske sapunice dolaze u obzir samo da ne učimo) ili imati generalno čišćenje stana.
Izbjegavanje profesora na 100 metara
Premda su neki profesori ljubazni i dragi, svejedno generalno, studenti prema profesorima gaje averziju. Studenti su uglavnom nervozni u njihovoj blizini te možda čak i nesvjesno izbjegavaju profesore. Baš zato je izbjegavanje profesora na 100 metara sport u kojem bi studenti plivali kao ribe u vodi, a vjerujemo da bi i profesorima ponekad odgovarao suprotan sport – izbjegavanje studenata na 500 metara.
