Mojfaks.hr u Laganini

Kako je sakupljač boca ganuo dvije studentice: humanitarna akcija za Juraja

'Ova priča nije nimalo drugačija od vaše priče ili priče nekog vašeg poznanika. Takve priče nemaju happy end, a zaslužuju ga, vjerujte nam', ovako svoju priču o osobi koja ih je nadahnula i ganula započinju dvije studentice – Anđela Ban i Mihaela Nikolić.

7. ožujka 2016 13:27
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

"Prošli vikend nekoliko mojih prijateljica i ja, izašle smo van. U moru preskupih i prepunih klubova, odlučile smo se za onaj najveseliji – malenu klupicu na Zrinjevcu. Dok smo pijuckale, pored nas je prošao stariji čovjek u kasnim 50-ima koji je sakupljao boce..."

Nažalost, to je postao svakodnevni prizor i nitko se više ne osvrće na to, primijetile su kolegice. "No, ovaj sakupljač boca bio je drugačiji", kažu. "Toplina, skrušenost i pristojnost kojom je zračio osvojile je naša srca i ova akcija je proizašla iz toga", nastavljaju dalje ove dvije studentice svoje dugačko i emotivno pismo.

"Pokrenule smo priču s tipičnim pitanjem \'Hoćete nešto popiti?\', no kada nam je rekao da je bolestan ponudili smo ga sokom", prisjetila se Anđela. "Ne sjećam se tko ga je pitao što radi vani tako kasno, ali jedna od nas dvije jest. Čovjek nam je ispričao svoju priču. Mihaela i ja pričale smo s njim, ali i o njemu nakon što je otišao. U njemu smo našle zajedničku temu i dogovorile se za piće na kojem smo smišljale razne načine kako pomoći njemu i ljudima poput njega", kaže Anđela.

Anđela i Mihaela dvije su skromne studentice iz Dalmacije, prva iz Splita, a druga iz Kaštel Kambelovca. Anđela ovdje studira na Fakultetu prometnih znanosti, a Mihaela je na socijalnom radu. To je zapravo sve što su nam željele reći jer, kako kažu, ne žele skretati pozornost na sebe. "Nismo bitne mi nego ljudi kojima je pomoć stvarno važna", odgovorile su nam. Najvažniji je – Juraj.


foto: taringa.net

Juraj sakupljač boca kao inspiracija i pokretač


"Taj dobroćudni čovjek, od kojeg smo jedva uspjele izvući ime, postao je naš pokretač i inspiracija. Nije htio puno govoriti o sebi, nije htio uzeti ni novac, ni hranu, ni piće. Održao nam je poučnu lekciju o životu i mi mu se ovom gestom želimo zahvaliti. Čovjek, branitelj i istinski domoljub živi sa svojom suprugom od 1500 kn mirovine. Kad plati račune i stanarinu ostane im 200 kn. Ostao je bez posla, razbolio se, nema djece, nema nikakve pomoći, ali ima svojih 10 prstiju i ponos koji nitko ne može platiti. Ništa nije tražio od nas ni molio, odbio je da ga ponekad odvedemo na ručak u menzu. (...) Rekao nam je da se borimo, da neće biti lako i da je život okrutan, ali da nikada ne treba odustati od svojih snova. Dirnula nas je njegova skromnost i suza u očima proizašla iz njegovog oduševljenja nama koje smo mu pružile ruku pomoći. Rekao je da mu ovo kratko druženje s nama vrijedi više od svega što smo mu mislile dati. Ljudi više ne razgovaraju. Zaboravljaju voljeti svoje bližnje. To ga rastužuje više od praznog želuca. Vidite da ima dobrih mladih ljudi i da nikada ne smijete prestati vjerovati u dobrotu, rekao nam je pružajući ruku i nestao u noći", završavaju dirljivu priču kolegice.

Kuna po stanovniku


Susret s Jurajem potaknuo ih je da pokrenu Facebook stranicu, prvo zatvorenu, samo za kolege s fakulteta i poznanike, a kasnije i javnu - Kuna po stanovniku - pomoću koje organiziraju humanitarno sakupljanje donacija za Juraja, ali i za mnoge druge kojima je to potrebno.

"Najmanje smo očekivali da će se nešto ovakvo dogoditi, da će bit toliko zainteresiranih", kaže Anđela. Mole sve prijatelje da odvoje od jedne kave, kutije cigareta ili čokolade, te donesu ili uplate 1, 2, 3, 5 kn (koliko tko može), kako bi pomogle ovom čovjeku. "Znamo gdje se kreće i spremne smo ga danima tamo čekati kako bismo mu to dale. Novac će otići u prave ruke i sve će biti transparentno", obećavaju Anđela i Mihaela, odlučne da ovom čovjeku barem malo olakšaju tešku svakodnevicu.

Sakupljanje donacija započet će danas u 20 sati ispred prve menze u SD-u Stjepan Radić, popularno zvanome Sava. Svratite svakako i donirajte koju kunu – pomoći ćete Juraju, podržati plemenite namjeru kolegica, a možda i sudjelovati u stvaranje nečega većeg što će pomoći većem broju ljudi. "Sada poslije Juraja imamo u vidu jednu mladu majku koju je Mihaela upoznala ispred Lidla gdje moli za hranu ili pelene. Pa malo po malo, kuna po kuna i eto. Mislimo krenuti i s donacijama hrane, odjeće i igračaka ali nismo još našle prostor. Želimo vratit ljudima toplinu i ljubav koju su izgubili ne samo oni nego velika većina nas", objašnjava Anđela.

"Nismo pitale Upravu doma ni nikoga... Odlučile smo krenuti same u borbu jer nam je dosta čekanja odobrenja. Stajat ćemo ispred prve menze s papirom i kutijicom da zapišemo svakog studenta koji nam donira bilo lipicu ili nesto veći iznos jer svi smo bitni", zaključuje Anđela, a mi im želimo svu sreću!

L.B./foto: planet-zemlja.hr

Još vijesti