Naš sugovornik za vrijeme studentskih dana... foto: privatna arhiva
Fotografijom se počeo baviti još za vrijeme studija 1983. godine, a svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Polet, Studentski list, Mladost, Tenu i druge. Priču o studentima i o životu u domu u vrijeme 80-ih i 90-ih godina ispričao nam je upravo profesor Tomas, a od njega smo saznali da su studenti nekada bijelo rublje kuhali u ogromnom veš loncu i kako je red za telefon bio ogroman. No, tu su i studentski prosvjedi.
Nakon Univerzijade studenti su uživali bolji studentski standard
Tomas nam priča da je njegovo studiranje krenulo netom nakon Univerzijade što je donijelo poboljšanje standarda. Izgrađen je restoran, dvorana Pauk, slastičarnica, pizzerija. Kako kaže, tada su i zagrebački studenti osjetili standard koji su uživali strani sportaši na Univerzijadi.
...FOTO: Tajni život studentica u domu - pogledajte što su sve radile za ljepotu u studentskim danima...
"Oko pošte je bilo nekoliko vanjskih telefona na kovanice, a u pošti je uvijek bio veliki red za telefon. Doma bi se javljali jednom-dvaput na tjedan. U veš loncima se kuhao bijeli veš, a veš lonac je uvijek netko imao na katu pa bi se posuđivao. Tek negdje pred kraj mog studija otvoren je prvi vešeraj na Cvjetnom. Družilo se po sobama, a kasnije i u slasti. Preko puta, na Mladosti, bio je kafić \'Smash\', pa smo i tamo znali otići na kavicu. Nije bilo tipkanja na mobitele, uglavnom spika u živo", kaže nam.
Tomas s kolegama s kojima je fotkao... foto: privatna arhiva
Poziranje docimerovom Bubom, a u to vrijeme su samo u domu imali Milan (docimer), upravitelj doma i upravitelj SKUC-a... foto: privatna arhiva
Smatra da nema bitne razlike u studentskom životu onog vremena i ovog danas
Pred Domovinski rat, Tomas je s kolegama objavljivao tekstove u Poletu, Studentskom listu i Mladosti, a kao fotoamateri maštali su o fotografskoj opremi sa "zapada" jer se su se u Hrvatskoj mogli kupiti samo fotići iz SSSR-a ili DDR-a.
...[FOTO] Pogledajte minice za predavanja: Ovako su se studentice ekonomije \'furale\' za vrijeme seks-revolucije...
"U Nami na Ilici pojavio se fotić Canon, ali je bio 20-tak puta skuplji nego u Njemačkoj. Bili smo sretni kada nam netko prošverca NiCd baterije za bliceve. Šverc svega većeg i skupljeg je bio previše riskantan. Mislim da su cijene smještaja i hrane bile približno iste kao i danas. Mi dečki smo mogli preživjeti s cca 50 eura mjesečno (dom, bonovi za klopu, mjesečna, pokoja skriptica...) Moj otac je u to vrijeme imao mirovinu 60 eura, a ako si u domu prosjek koliko se trošilo bio je oko 80 eura. Netko bi uvijek išao doma pa bi starci poslali nešto love. Mislim da je bilo više poslova preko student-servisa. Mi smo se bavili snimanjem studenata za iskaznice, pa smo dobar dio troškova sami pokrivali, a tu i tamo bi uhvatili nešto preko studentskog servisa", prepričao nam je profesor Tomas.
foto: privatna arhiva
Ono što je zanimljivo, priča nam Tomas, domske kontrole odvijale su se nekoliko puta godišnje pa se tada "iskakalo kroz prozore", čak i s drugog kata. No, većinom se gledalo kroz prste jer se za "ilegalce" u domu znalo.
Dio studiranja prekinuo im je rat
Promjena društvenog uređenja i Domovinski rat zahvatili su Tomasovu generaciju pa su mnogi morali ići u rat, a i nisu se najbolje ni snašli. Što je sasvim logično i razmuljivo budući da nisu mogli učiti jer nisu znali što je s njihovim obiteljima.
...Teški rad preko SC-a i plesnjaci: Pogledajte kako su 70-ih živjeli i tulumarili zagrebački studenti...
"Polako bi se jedan po jedan priključivali HV-u iako su bile velike dileme i rasprave, ali prevladavali su osjećaji obaveze prema roditeljima i prijateljima koji su napadnuti. Kad se rat primirio, mi smo polako završavali fakultet, a počeli su dolaziti studenti u odjelima s aktovkama. Oni su pričali samo o faksu u biznisu koji ih čeka... Taj filing nam se nije sviđao, jer mi nismo živjeli samo za fakultet... Nadam se da se taj duh nije potpuno izgubio jer \'nije u šoldima sve\'. Treba proživjeti te najljepše godine života", prisjeća se profesor.
Damir Tomas imao je i svoju izložbu fotografija... foto: privatna arhiva
Osim toga, Tomas se prisjeća i da su studenti tog vremena, baš kao i on sam, bili prilično aktivni. Priča nam da su organizirali puno izložbi i raznih događanja u SKUC-u: izbore ljepote, izbor najljepših nogu, foto sessione, osnovali su manekensku agenciju te držali predavanja i tečajeve. Kako kaže, bilo je živo i na kraju su svi uspješno diplomirali, vratili se iz rata i ostvarili više manje uspješne karijere.
foto: privatna arhiva
Isto tako, profesor Tomas zna neka druga vremena kada studenti iz doma i općenito nisu komunicirali pomoću društvenih mreža niti se tako dogovarali za određene akcije. Baš zbog toga, ispričao nam je priču sa studentskog prosvjeda koja nam se posebno svidjela.
...Nostalgična: Pogledajte kako je izgledao kultni zagrebački studentski dom davne 1986. godine...
"Nije bilo društvenih mreža ni mobitela, prosvjed smo organizirali nakon rasprave u jednoj sobi i radi malog povećanja cijena bonova izašli ispred paviljona i počeli vikati: \'Sava izlazi!\'. Nakon pola sata skupilo se preko tisuću studenata. Krenuli smo Savskom prema Ilici. Milicija je blokirala promet, a nama je baš bila fora. Stali su tramvaji, a jedna baba je pitala: \'Jeste vi studenti ili kaj?\'. Sutradan je osvanuo transparent \'MI SMO KAJ!\'", prepričao nam je.
Početak prosvjeda na Savi kada se nije znalo kako će milicija reagirati... foto: privatna arhiva
Tomas kaže da nisu \'kukali\' zbog povećanja cijena nego su izašli na ulice...foto: privatna arhiva
Iz svega što nam je bivši stanar Save ispričao možemo vidjeti da je dom i dalje zadržao svoj poseban štih koji se proteže kroz godine. No, čini se da su ipak u današnje vrijeme studenti malo pasivniji i ne prosvjeduju kada se povećaju cijene smještaja u domu i sl.
Sve u svemu, zaključak je, baš kao što kaže naš sugovornik, da treba proživjeti najljepše godine života koje su upravo one - studentske.
Ivana Petrić
foto: privatna arhiva/Damir Tomas