Od 'volim biti na faksu' do 'nisam vidio mail': 6 istih laži kojima se služe i profesori i studenti

Svi znamo barem jednog profesora koji na mail odgovara svake prijestupne godine pa onda na konzultacijama kaže da ga nije ni dobio...ili ne kaže jer se jednostavno ne pojavi na konzultacijama jer je "zaboravio". S druge strane, znamo i studente koji se vode sličnim obrascem laganja (a možda smo i sami ponekad baš "ti" studenti) pa onda kažu da nisu vidjeli profesorov mail, obavijest na studomatu i da su konzultacije "smetnuli s uma".

Ovu laž možda ni profesori ni studenti ne izgovore naglas, ali im se definitivno mota po glavi. Istina je vjerojatno negdje u sredini, ali realno, svaki dan se i profesori i studenti moraju uvjeravati da vole biti na faksu kako bi ga preživjeli. Srećom, studenti ga završavaju u roku pet godina (i ne, ovo se ne odnosi na "vječne studente"!), profesori uglavnom ondje ostaju cijeli radni vijek. Je li vam sada jasnije zašto se moraju uvjeravati da vole biti na faksu?

Postoje profesori koji ignoriraju mailove studenata i vole rješavati stvari u "četiri oka". No, ima i onih koji su samo ponekad nemarni i onda moraju malo slagati da nisu dobili studentov mail. Međutim, isto rade i studenti. "Guraju mailove pod tepih" i nadaju se da ih neće sustići te da će obaveze odlepršati same od sebe. Slično je i sa studomatom i vječnim izgovorom "nisam vidio/vidjela obavijest".

Ne postoji student (a vjerojatno i profesor) kojem se barem jednom nije dalo otići ili ostati na konzultacijama. Zašto? Zato što se ponekad na konzultacije čeka dosta dugo, profesori ih obično drže u vremenskom periodu od sat do sad ipol vremena što je kratko, osobito za velike grupe. Upravo zbog toga neki profesori imaju par puta tjedno termin za konzultacije. Mnogi studenti idu na konzultacije jer im je tako lakše – profesor im bolje nešto protumači, a i imaju priliku razgovarati nasamo s profesorom ili barem u manjoj grupi.

Pred ispite su uglavnom gužve na konzultacijama pa nerijetko profesori pitaju studente gdje su bili prije. Znate gdje su bili? Vjerojatno kod kuće ili na pivi s prijateljima jer im se nije dalo doći. Tada obavezno profesorima lažu da su zaboravili na konzultacije, a bome ima i takvih profesora. Kakav je to profesor koji nije došao na konzultacije pa kasnije lagao da je zaboravio? Amater vjerojatno!

Premda možda profesori i studenti ne žive istim tempom i nemaju jednake obaveze, i jedni i drugi su skloni "trpanju" junk food-a u svoj želudac. Pritom ne mislimo na hamburgere i pomfrit nego na prehranu u menzi (volite pohani sir ili bilo koji drugi pohanac? Ma nemojte nam reći, sigurno stalno jedete u menzi!) ili na ručkove po pekarama. Profesori uvijek u svojim kabinetskim ladicama imaju nešto slatko ili slane grickalice baš kao i studenti u svojim torbama. Summa summarum – i jedni i drugi se ne hrane baš najzdravije pa zato i govore da će s tim krenuti od sutra...

Koliko ste se puta za vrijeme studiranja tješili da će "sve biti u redu"? Vjerojatno, nebrojen broj puta. Isto čine i profesori. U razgovoru s profesorima različitih fakulteta više se puta može čuti što ih živcira kod studenata tijekom ispita i koliko ih žalosti i izbacuje iz takta kada studenti ne znaju elementarne stvari. Vjerovali ili ne, i profesorima je teško na ispitima. Sada vam je sigurno jasnije zašto se profesori tješe da će biti sve okej.

Ovu laž ne upotrebljavaju baš svi studenti i profesori, ali ponekad jednostavno stoji u glavi. Kada? Nakon napornog dana na faksu. Naravno, vrijedi i za profesore i studente. Bitno je samo da se jedni i drugi ne sretnu u istoj birtiji kasnije...a možda nije ni važno.

autor: MojFaks

foto: Pixabay