Kućica u kojoj su živjeli prokišnjavala je. "Spavala sam na kiši jer sam vidjela da i moji roditelji tako spavaju pa sam pomislila \'Ako je za njih dobro, dobro je i za mene\'", kazala je Sophy. S obzirom da je to bilo jedino životno iskustvo koje je imala, nije ga puno preispitivala.
No, sve se počelo mijenjati kad je njena starija sestra počela ići u školu pod pokroviteljstvom Fondacije Djeca Kambodže (Cambodian Children\'s Fund). "Moja je sestra uvijek bila čista i izgledala je lijepo", prisjetila se Sophy. "Nisam ni znala što je to škola, ali sam mislila, ako se i ja tamo upišem i ja ću biti uredna i čista."
Kad je napunila 11 godina, Fondacija je i nju uzela pod svoje i upisala je u školu. Počela je učiti engleski jezik. Nakon što je shvatila kolika je povlastica uopće ići u školu, seosku je djecu podučavala pisanju i čitanju. "Znala sam da se žele školovati kao i ja, ali nisu imali tu priliku pa sam ih podučavala kod svoje kuće."
U ovakvom okruženju, njen talent za komuniciranje i poduzetništvo procvao je pa je pod pokroviteljstvom Fondacije dobila stipendiju za studij na Koledžu Trinity u Australiji nakon čega je uslijedila trogodišnja stipendija za Sveučilište u Melbourneu.
"Ne mogu opisati kako sam se osjećala kada sam dobila stipendiju", rekla je. "Nisam se mogla prestati smiješiti, osjećala sam da će mi se život promijeniti."
Sophy je diplomirala kao najbolja u generaciji 2019. godine. O iskustvu života na koledžu kazala je: "Nikada nisam imala priliku živjeti ovako. Kad sam živjela na smetlištu, spavali smo u jednoj sobi, stisnuta s ostatkom obitelji, u kućici koja čak nije bila ni prava građevina. Stoga je lijepo napokon imati svoju sobu i biti okružen dragim ljudima."
L.B./izvor i foto: https://www.trinity.unimelb.edu.au