'Kad si legla, jesi jela, nemoj toliko za laptopom...' Studenti otkrili kako proživljavaju karantenu s RODITELJIMA

Prije manje od mjesec dana, nakon što je uslijed pandemije korona virusa službeno obustavljena nastava u svim obrazovnim sastavnicama te je učenicima i studentima omogućeno obrazovanje na daljinu, velik je broj studenata žurno spakirao svoje stvari, napustio mjesto studiranja i vratio se doma, unatoč preporukama kolega farmaceuta i biokemijskih medicinara koji su uputili apel studentima da ne putuju kuću iz mjesta studiranja zbog mogućnosti bržeg širenja zaraze.

Kako su se brojni studenti vratili u roditeljska gnijezda, na izgledno su vrijeme primorani živjeti u okolnostima i uz životne navike koje su u studentskim danima promijenili i prilagodili sebi. Hrvatska je inače među zemljama EU-a s najvećim postotkom mladih koji žive s roditeljima (u dobnoj skupini od 20 do 24 godine, taj postotak iznosi 92.4%, dok u dobnoj skupini od 25 do 29 godina, postotak iznosi 76.7%).

Uz ograničena kretanja te poruku #ostanidoma, cijela je obitelj sada okupljena na jednome mjestu unutar "četiri zida" što je za mnoge korak unatrag što se samostalnosti tiče. Stoga nas je zanimalo kako se studenti nose s novonastalom situacijom, nailaze li na probleme i kako su prihvatili ponovno prilagođavanje na suživot s roditeljima?

Mnogi studenti nakon selidbe u mjesto studiranja, po godina ne žive s roditeljima (a neki se nikad nakon odlaska na faks ne vrate u obiteljsko gnijezdo) i u tom periodu stvaraju vlastite životne navike i rituale. Sugovornici otkrivaju da ponekad dođe do nesporazuma i nesuglasica, no također znaju da je u ovim trenucima važno ostati pribran i pronaći kompromis u svemu, na što oni pristaju s obzirom na izvanredne okolnosti.

"Četiri godine ne živim s roditeljima i kada bih došla kući na par dana jednostavno bismo i ja i oni skužili da je to što sam se odselila i otišla najbolja stvar za sve. Jednostavno tu je i razlika u godinama i načinu života. Oni su navikli da mene i brata nema, imaju neki svoj \'đir\' sad, i onda kada se vratim već nakon tri dana krenule bi neke mini nesuglasice poput zašto to tako radiš ili one tipične mamine stvari \'jesi li jela, kada si legla, nemoj toliko za tim laptopom\' - što mene dovede do ludila. Kako su sada izvanredne okolnosti, već sam treći tjedan sa starcima i ide nam dobro. I oni i ja smo se poželjeli jer se nismo vidjeli 2 mjeseca. Oni rade pa ih i ne bude, a onda ja radim od doma na miru. Iako, mama ima sad tjedan slobodan, a tjedan da radi - pa tu zna biti borbe, ako vidi da pijem drugu kavu bez doručka odmah je tu komentar. Mislim da kako trenutno znam da ću kući biti bar još 15 dana, trudim se prilagoditi njima i pomoći koliko mogu, a i osjećam se puno sigurnije nego što sam se osjećala sama u Zagrebu - tako da vjerujem da nas to drži ovih dana", priznala nam je studentica Lara.

"Pa okej, naviknula sam se, recimo, bude malih svađica jer su posrijedi različite životne navike, ali za sve je to izvanredna situacija pa si pokušavamo olakšati sa što manje svađica", govori Ana. 

"Situacija je skroz okej jer sam, iako sam se vratila doma, odvojena od bake, brata i tete, a u kući sam s mamom. Mislim da bi se poubijali već treći dan da smo svi u istoj kući (smijeh). Malo mi je dosadno, ali sviđa mi se da je sve stalo i da ljudi nemaju razloga žuriti", govori Klara.

Većina je tako prihvatila ponovno privikavanje te ispočetka uči živjeti s vlastitom obitelji na koju, tvrdi jedna studentica, gleda kao na nove cimere.

"Ne živim sa svojima već skoro 6 godina, ali sam se sad vratila iz mjesta studiranja prije 3 tjedna dok se situacija ne smiri jer se doma osjećam sigurnije. Isprva sam bila pomalo skeptična jer nisam navikla na životne navike svojih roditelja, isto kao i oni na moje. No, nekako smo se snašli i sve funkcionira odlično. Pojave se tu i tamo koje trzavice, ali bitan je kompromis. Učim živjeti s novim cimerima", priznaje nam kroz smijeh Sara.

"Posvađamo se par puta dnevno, ali to je nama uobičajeno jer nas živi petero u kući. Svatko od nas ima svoje aktivnosti i nekako pronađemo vlastiti mir u kutku kuće. Zasad dobro funkcioniramo i čak bih se mogla naviknuti na ponovni život sa svojom obitelji", otkriva Marta. 

"Sa svojom obitelji sam već skoro 4 tjedna, a ne živimo zajedno od 2017. Iskreno, jedva čekam da se vratim u svoju sobu u podstanarskom stanu. U tih sam par godina stvorila neke vlastite navike koji se kose s navikama moje mame, ali s obzirom na situaciju morat ćemo nekako svi zajedno stisnut zube prije nego se vrati sve u normalu", govori nam Ida.

Kao što vidimo, pojedini su spremno prihvatili novonastale izvanredne okolnosti te nastoje mirno proživljavati unutar četiri obiteljska zida unatoč ponekim nesuglasicama, dok nekima ne odgovara taj način života i jedva se čekaju vratiti u mjesto studiranja.

U koju skupinu vi pripadate i kako se nosite s ponovnim suživotom s obitelji? Pišite nam.

V.S.

foto: Shutterstock