Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

'Htjela bih zagrliti mamu i sjesti joj u krilo kao dijete...' Pitali smo studente kako preživljavaju održavanje 'socijalne distance' i grle li se s najbližima

MojFaks | Laganini, 08.04.2020.



'Htjela bih zagrliti mamu i sjesti joj u krilo kao dijete...' Pitali smo studente kako preživljavaju održavanje 'socijalne distance' i grle li se s najbližima

Od početka pojave koronavirusa ljude se poziva da se socijalno distanciraju, dok bi ih se trebalo pozivati da drže fizičku distancu.

Tako se u posljednjih mjesec dana "socijalna distanca" spominje i u medijskome, ali i u javnome prostoru, u kojima se koristi u svrhu označavanja održavanja razmaka između ljudi, smanjivanja fizičkog kontakta (naročito s nepoznatim ljudima), a s ciljem usporavanja i suzbijanja aktualne epidemije. 

Iako nam do prije nekoliko mjeseci pomisao da ne možemo zagrliti dečka, djevojku, baku ili prijatelje prilikom susreta nije bila ni u peti – sada je postala dijelom naše svakodnevice. I dok nas stručnjaci upozoravaju o važnosti smanjivanja fizičkog kontakta, veliki broj ljudi suočava se sa stanjem poznatim pod terminom 'skin hunger', što bismo mogli prevesti kao svojevrsnu glad ili žudnju za dodirom.

Zagrljaj kao zaštita od stresa


S obzirom na situaciju s pandemijom koronavirusa i potresom, mnogi osjećaju da su pod stresom, a stručnjaci čak i u vrijeme epidemije ističu da zagrljaji doista djeluju kao "zaštitni sloj protiv stresa". Naravno, potrebno je voditi računa o tome s kime se grlimo. Ako živite sa partnerom/icom i pridržavate se propisanih mjera, razmjena zagrljaja ne bi se trebala smanjivati, čak naprotiv. S druge strane, ako ste se vratili doma iz studentske sobe i većeg grada, ne biste trebali potrčati u zagrljaj starijim članovima obitelji i onima koji i dalje rade i svakodnevno su izloženi potencijalnoj zarazi. 

Mia Roje Đapić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u razgovoru za tportal objašnjava kako svi imamo duboku potrebu i čežnju za ljudskim dodirom. Vjerujemo da u vremenu ove izolacije čak i oni koji za sebe kažu da nisu "taktilne" osoba imaju drugačiji stav.

"Znanstvena istraživanja u kojima se mjere tlak, puls, provodljivost kože, u kojima se snima mozak i mjere se razine određenih hormona sustavno potvrđuju - njegujući kontakt, čak i stranca, ali posebno bliske osobe, djeluje umirujuće i olakšavajuće. Istraživanja pokazuju da dodir, odnosno čvrst zagrljaj bliske osobe ne donosi mir i olakšanje samo dok traje: efekt može trajati cijeli dan te doprinositi i tjelesnom zdravlju i imunitetu", objašnjava psihologinja Mia za Tportal

Zamolili smo nekoliko studenata da podijele s nama koliko grle ovih dana i upitali koliko se toga promijenilo u odnosu na vrijeme prije pojave virusa.


foto:Shutterstock By Rawpixel.com

Dora, studentica doktorskog studija Filozofije, govori nam kako joj najviše nedostaje fizički kontakt s mamom. 

"Prošlo je već više od mjesec dana otkako sam zadnji put vidjela svoju mamu i poljubila ju i zagrlila na rastanku. Ona je trgovkinja i svaki dan se susreće s velikim brojem ljudi pa smo dogovorile da se vidimo tek kad sve ovo prođe. Sad je na snazi i ta zabrana kretanja, a s obzirom na to da ne živimo u istome gradu, nije nam lako vidjeti se. Čujemo se, naravno, sve je dobro, zdravi smo svi, ali ništa ne može zamijeniti taj susret licem u lice, zagrljaj i poljubac. Dani prolaze u obvezama i poslu pa o tome ne razmišljam često, ali kad pomislim koliko se dugo nismo vidjele ni popile kavu, bude mi teško. Tim više što znam da je u poslu koji je rizičan, a i ona je u rizičnoj skupini što se godina tiče, a k tome je i pušač... Nadam se da će uskoro ove mjere popustiti i pandemija napokon proći...", ispričala nam je ona. 

Studentica Ekonomije, Karla objašnjava nam kako se sa svojim ukućanima inače slabo grli jer nemaju tu naviku. Ona živi s roditeljima u Zagrebu, tako da se u njihovom kućanstvu nije mnogo toga izmijenilo, ali i da će biti opreznija kada sve prođe. 

"Kad mi nećak dođe na čuvanje s njim sve normalno, igramo se, grlimo, ljubimo, teško se distancirati od bebe. Što se tiče grljenja drugih ljudi, moguće da ću malo drugačije gledati na to s obzirom na koronu, distancirat ću se puno više nego inače, a tako će i morati biti jedno dulje vrijeme, na žalost", pojašnjava nam Karla. 

Studentica Filozofskog fakulteta, Natalija, vratila se prije više od 3 tjedan doma iz grada u kojem studira. Kako nam govori, zagrljaji su ovaj put izostali. 

"Osjetila sam potrebu da budem doma u ovim teškim trenucima, no uobičajeni zagrljaj, poljubac i čvrst stisak ruke po povratku doma s mamom i bližnjima - izostao je. Svjesni situacije i težine, pomirili smo se da će ipak ove, često najiskrenije i utješne radnje, pričekati neke bolje dane. Kadikad vidim mamu koja, kad se vraća iz trgovine, nosi zaštitnu masku te, misleći da prekriva emocije i strah, bojažljivo pogledom traži ukućane da prekrije suze u očima. Naviru i meni u ponekim trenucima, no svi zajedno vjerujemo da ćemo nakon svega pohrliti žustro i djetinje u najsnažnije zagrljaje koji će slomiti ovaj oklop koji nosimo ovih dana", podijelila je s nama Natalija. 

Studentica novinarstva Tina, priča nam da se inače ne vidi kao grljivu osobu i da je često znala "kolutati" očima kada bi joj mama rekla da dođe da je zagrli. Sada joj to najviše nedostaje. 


foto:Shutterstock By Eugenio Marongiu

"Nakon potresa odlučila sam se vratiti doma, a pošto su mi roditelji medicinski radnici svi smo se složili da radi sigurnosti držimo određenu distancu. I dok sam prije 'normalno' živjela bez zagrljaja, čak se i teško privikavala na to, ovih dana uslijed stresa nakon potresa i situacije s koronom najviše bih željela zagrliti mamu i kao malo dijete sjesti joj u krilo", podijelila je Tina s nama.

Nakon što epidemija koronavirusa prođe, zasigurno ćemo svi vidjeti koliko je uticala na našu svakodnevicu, čak i na razmišljanje i dijeljenje zagrljaja s dragim ljudima. Možda čak i zagrlimo ne dragu nam osobu, jer ćemo se sjetiti kako je to bilo kada je nama nedostajao samo jedan zagrljaj sigurnosti. 

A zašto su dodiri toliko važni?


Kada se grlimo naš mozak proizvodi serotonin, dopamin, endorfine i 'hormon ljubavi' - oksitocin. Plima oksitocina stvara osjećaj prisnosti, privrženosti i povjerenja, ali i općenito utječe na duševno blagostanje. Grljenje može smanjiti i stres. Dodir, pokazala su istraživanja, aktivira receptore za pritisak na koži koji šalju signale u živac vagus duboko u mozgu. Stimulacija tog živca snižava krvni tlak, ali i ublažava depresiju.

Anja Zulić
foto: Shutterstock By Dean Drobot


koronaviruszagrljajifizička distancakontaktstres



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se