'Htjela bih zagrliti mamu i sjesti joj u krilo kao dijete...' Pitali smo studente kako preživljavaju održavanje 'socijalne distance' i grle li se s najbližima

Tako se u posljednjih mjesec dana "socijalna distanca" spominje i u medijskome, ali i u javnome prostoru, u kojima se koristi u svrhu označavanja održavanja razmaka između ljudi, smanjivanja fizičkog kontakta (naročito s nepoznatim ljudima), a s ciljem usporavanja i suzbijanja aktualne epidemije. 

Iako nam do prije nekoliko mjeseci pomisao da ne možemo zagrliti dečka, djevojku, baku ili prijatelje prilikom susreta nije bila ni u peti – sada je postala dijelom naše svakodnevice. I dok nas stručnjaci upozoravaju o važnosti smanjivanja fizičkog kontakta, veliki broj ljudi suočava se sa stanjem poznatim pod terminom \'skin hunger\', što bismo mogli prevesti kao svojevrsnu glad ili žudnju za dodirom.

S obzirom na situaciju s pandemijom koronavirusa i potresom, mnogi osjećaju da su pod stresom, a stručnjaci čak i u vrijeme epidemije ističu da zagrljaji doista djeluju kao "zaštitni sloj protiv stresa". Naravno, potrebno je voditi računa o tome s kime se grlimo. Ako živite sa partnerom/icom i pridržavate se propisanih mjera, razmjena zagrljaja ne bi se trebala smanjivati, čak naprotiv. S druge strane, ako ste se vratili doma iz studentske sobe i većeg grada, ne biste trebali potrčati u zagrljaj starijim članovima obitelji i onima koji i dalje rade i svakodnevno su izloženi potencijalnoj zarazi. 

Mia Roje Đapić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u razgovoru za tportal objašnjava kako svi imamo duboku potrebu i čežnju za ljudskim dodirom. Vjerujemo da u vremenu ove izolacije čak i oni koji za sebe kažu da nisu "taktilne" osoba imaju drugačiji stav.

"Znanstvena istraživanja u kojima se mjere tlak, puls, provodljivost kože, u kojima se snima mozak i mjere se razine određenih hormona sustavno potvrđuju - njegujući kontakt, čak i stranca, ali posebno bliske osobe, djeluje umirujuće i olakšavajuće. Istraživanja pokazuju da dodir, odnosno čvrst zagrljaj bliske osobe ne donosi mir i olakšanje samo dok traje: efekt može trajati cijeli dan te doprinositi i tjelesnom zdravlju i imunitetu", objašnjava psihologinja Mia za Tportal. 

Zamolili smo nekoliko studenata da podijele s nama koliko grle ovih dana i upitali koliko se toga promijenilo u odnosu na vrijeme prije pojave virusa.

Dora, studentica doktorskog studija Filozofije, govori nam kako joj najviše nedostaje fizički kontakt s mamom. 

"Prošlo je već više od mjesec dana otkako sam zadnji put vidjela svoju mamu i poljubila ju i zagrlila na rastanku. Ona je trgovkinja i svaki dan se susreće s velikim brojem ljudi pa smo dogovorile da se vidimo tek kad sve ovo prođe. Sad je na snazi i ta zabrana kretanja, a s obzirom na to da ne živimo u istome gradu, nije nam lako vidjeti se. Čujemo se, naravno, sve je dobro, zdravi smo svi, ali ništa ne može zamijeniti taj susret licem u lice, zagrljaj i poljubac. Dani prolaze u obvezama i poslu pa o tome ne razmišljam često, ali kad pomislim koliko se dugo nismo vidjele ni popile kavu, bude mi teško. Tim više što znam da je u poslu koji je rizičan, a i ona je u rizičnoj skupini što se godina tiče, a k tome je i pušač... Nadam se da će uskoro ove mjere popustiti i pandemija napokon proći...", ispričala nam je ona. 

Studentica Ekonomije, Karla objašnjava nam kako se sa svojim ukućanima inače slabo grli jer nemaju tu naviku. Ona živi s roditeljima u Zagrebu, tako da se u njihovom kućanstvu nije mnogo toga izmijenilo, ali i da će biti opreznija kada sve prođe. 

"Kad mi nećak dođe na čuvanje s njim sve normalno, igramo se, grlimo, ljubimo, teško se distancirati od bebe. Što se tiče grljenja drugih ljudi, moguće da ću malo drugačije gledati na to s obzirom na koronu, distancirat ću se puno više nego inače, a tako će i morati biti jedno dulje vrijeme, na žalost", pojašnjava nam Karla. 

Studentica Filozofskog fakulteta, Natalija, vratila se prije više od 3 tjedan doma iz grada u kojem studira. Kako nam govori, zagrljaji su ovaj put izostali. 

"Osjetila sam potrebu da budem doma u ovim teškim trenucima, no uobičajeni zagrljaj, poljubac i čvrst stisak ruke po povratku doma s mamom i bližnjima - izostao je. Svjesni situacije i težine, pomirili smo se da će ipak ove, često najiskrenije i utješne radnje, pričekati neke bolje dane. Kadikad vidim mamu koja, kad se vraća iz trgovine, nosi zaštitnu masku te, misleći da prekriva emocije i strah, bojažljivo pogledom traži ukućane da prekrije suze u očima. Naviru i meni u ponekim trenucima, no svi zajedno vjerujemo da ćemo nakon svega pohrliti žustro i djetinje u najsnažnije zagrljaje koji će slomiti ovaj oklop koji nosimo ovih dana", podijelila je s nama Natalija. 

Studentica novinarstva Tina, priča nam da se inače ne vidi kao grljivu osobu i da je često znala "kolutati" očima kada bi joj mama rekla da dođe da je zagrli. Sada joj to najviše nedostaje. 

"Nakon potresa odlučila sam se vratiti doma, a pošto su mi roditelji medicinski radnici svi smo se složili da radi sigurnosti držimo određenu distancu. I dok sam prije \'normalno\' živjela bez zagrljaja, čak se i teško privikavala na to, ovih dana uslijed stresa nakon potresa i situacije s koronom najviše bih željela zagrliti mamu i kao malo dijete sjesti joj u krilo", podijelila je Tina s nama.

Nakon što epidemija koronavirusa prođe, zasigurno ćemo svi vidjeti koliko je uticala na našu svakodnevicu, čak i na razmišljanje i dijeljenje zagrljaja s dragim ljudima. Možda čak i zagrlimo ne dragu nam osobu, jer ćemo se sjetiti kako je to bilo kada je nama nedostajao samo jedan zagrljaj sigurnosti. 

Kada se grlimo naš mozak proizvodi serotonin, dopamin, endorfine i \'hormon ljubavi\' - oksitocin. Plima oksitocina stvara osjećaj prisnosti, privrženosti i povjerenja, ali i općenito utječe na duševno blagostanje. Grljenje može smanjiti i stres. Dodir, pokazala su istraživanja, aktivira receptore za pritisak na koži koji šalju signale u živac vagus duboko u mozgu. Stimulacija tog živca snižava krvni tlak, ali i ublažava depresiju.