Mojfaks.hr u Laganini

Srećom, događa se jednom godišnje: Praznične muke koje su poznate samo studentima iz provincije

Samo za one koji na studij putuju u veliki grad iz svog malog, najdražeg mjesta na svijetu...

8. Siječnja 2018 13:41
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Na portalu Noizz.rs objavljen je tekst o mukama s kojima je upoznat svaki student koji iz grada u kojemu studira za blagdane odlazi kući u provinciju. Prenosimo ga u cijelosti, u prilagođenom izdanju.

"Braćo mila i sestre napaćene, dolazi period koji i nije baš toliko ugodan kad pomisliš da si stotinama kilometara daleko od kuće. A tamo te svi čekaju, prase se okreće, pivo je hladno i pahulje viju. Sve što treba je da se nekako dovučeš u rodni kraj, međutim...

...Kako izgleda odlazak studenta na fakultet u drugi grad...


Prvo, torbe. Sizifovo kamenje koje iz tebe izvlači nadljudski napor dok sa desetog kata spuštaš jednu po jednu. Nemojte da mi kažete kako ste puni optimizma i volje kada treba da spakirate sve silne torbetine i zakažete prijevoz koji je već odavno popunjen i jedina preostala slobodna mjesta su gepek i krov. Čitava euforija oko odlaska kući padne u vodu kada shvatiš koliko cimanja treba da bi prešao nekoliko stotina kilometara. Vi što se vozite automobilima mi se ne obraćajte. Doduše, moji slučajevi u najmanju ruku izgledaju kao selidbe jer mi se uvijek pokvari mašina za veš (ili je nemam) pa vratim kući više stvari nego što sam poneo u BG.

Nekako to sve prođe, \'ajde, ideš da odmoriš. Ali tek počinju muke, druže. Penzosi kao da znaju kada su krucijalni trenuci da ulete na tvoje sjedište i kupe karte mjesecima prije Nove godine. U banci ne znaju da popune običnu uplatnicu, ali znaju da onlajn naruče kartu, ma da. Najveća frka nastane kada vidiš da svi oni imaju buseve koji idu na svakih 45 minuta a ti ćeš morati da čekaš sljedeći tek za par sati i u pauzi pališ svijeće moleći se da ti ostane slobodno mjesto. Čačani, vama se obraćam (joj, joj). U mom kraju, Ivanjici, kruži priča da je bilo potrebno 300 milijuna eura za autoput Ljig-Preljina kako bi autobus stigao pola sata ranije iz Beograda u Ivanjicu.

...Trebam li raspakirati kofer ili? Dileme svakog studenta koji je došao kući za blagdane...


Onda juriš na vlak, kao posljednja opcija da se dovezeš bar do pola puta. Tu se nađeš sa još stotinu istih likova i napiješ pa promašiš stanicu i završiš u Baru (dobro, pretjerao sam) ali to je jedna od jačih strana putovanja vlakom. Okej, nije to baš putovanje, koliko usporeno razgledanje okruga širom Srbije. I ne moraš da želiš da pijanstvo i lijepi trenuci traju što duže jer traju predugo, opušteno.

Ili onaj osjećaj kada shvatiš da moraš da središ stan jer ideš na duže vreme iz istog pa nećeš da ostaviš svinjac jer gazda ima ključ i sigurno će pokušati da izvidi kakav si to stanar. Naravno da te \'boli uvo\' šta čovjek misli ali to može da te dovede u nezgodnu situaciju kada se vratiš i zatekneš druge ljude u stanu koji plaćaš uredno (vjerujte, desilo mi se i to). Znači, sređivanje stana ti ne gine. Rukavice i deterdžent u ruke. Praznična idila.

...\'Ne iden često kući, ali kad oden, nanesen domaćih proizvoda\': Najbolji oglasi za cimere...


Ali, ništa nije teško kad znaš da ćeš konačno lijepo da se odmoriš i na miru da spremiš neki ispit. Stvarno? Ko još uči kod kuće, aman? Od kraja prosinca do 10. siječnja kada treba najviše da gaziš ti si u kavani. Pozdravi se sa knjigom dok si na odsustvu sa faksa, samo najjači se late učenja i (garantiram) završe faks godinama prije nas običnih smrtnika. Kako da uzmeš knjigu kad te na svakih deset minuta zove ovaj ili onaj da se vidite jer je to vjerojatno jedini period u godini kada ćete prozboriti neku. Prije toga ste bili na "vidimo se na kavi, imam tvoj broj zovem te \'naravno\' ". A siječanjski rok ne prašta, taj ne zna za Božić i praznike. Mjesec u najavi završavaš sa 10 kila više i par ocjena manje nego što si očekivao da će biti u indeksu.

Ipak, došao si kući, izmoren, poslije čitavog dana putovanja i avanture koja se dešava jednom godišnje (srećom, inače bi bilo fatalno) ulaziš na vrata a majka te dočekuje raširenih ruku. Onda shvatiš zašto biti student iz provincije ima posebnu čar.
"

Originalni tekst pročitajte ovdje.

L.B./izvor: Noizz.rs
foto: Pixabay

Još vijesti