Igr'o sam dvojku na City: Studenti koji se klade čak i na predavanjima otkrili su svoje tajne. Evo koliko ulažu, a koliko dobivaju...

Uvriježeno je mišljenje da mladi, počevši u adolescentskim godinama, okušaju svoju sreću na nekom listiću ili lutrijskoj igri. Većina mladih ima iskustvo klađenja, iako se radi o običnoj srećki, a tu skupinu u većoj mjeri čine mladići koji učestalo posežu za sportskim klađenjem, za razliku od djevojaka koje se nešto rjeđe klade na sportske rezultate, dok im lutrijske igre nisu strane. S obzirom na to da je zahvaćena skupina uglavnom mlađe dobi, upitali smo studente koje su njihove navike klađenja. 

Za većinu studenata klađenje je povremeni način zabave jer upravo kao glavni motivator ističu zabavu i razonodu, no neizostavno je i zadovoljstvo u financijskom dobitku kad klađenje poluči uspjeh. Kako je zagarantirani dobitak često nesiguran, pitamo se, kako studenti uspiju održati ravnomjernost u izgubljenim listićama i studentskom budžetu koji je poslovično siromašan. 

Student Luka podijelio je s nama svoje iskustvo, a na pitanje koliko se često kladi, odgovara: "Teško je reći jer to ovisi koliko para imam kod sebe". Luka se kladi svaki dan pa i ako stavi samo 2 kune kao ulog. No, za sebe tvrdi da nije igrač koji stavlja po 10, 20 kuna. Pitamo se koliki je Lukin ulog? Nije nam htio točno otkriti, no tvrdi da je 10 minuta prije nego što smo se čuli, stavio do sad najveći ulog, a o kojem se iznosu radi - nije želio otkriti sve dok ne odigraju svi parovi na listiću. Također, ulozi od 200, 300, pa čak i 500 kuna, za njega su prihvatljivi. Sve je počelo još u srednjoj školi. "Najgore je što se nisam kladio ni kockao prije nego kaj sam napunio 18 (možda sam 2, 3 puta odigrao po 10 kuna) i čim sam napunio 18, sam otišao s frendom u kasino i igrao rulet. Prva dva puta sam digao po 150 kuna i poslije toga samo nizbrdo. Ali zadnjih godinu dana ne idem baš u kasino nego samo kladionica", priznaje Luka, inače student FSB-a, te nam otkriva da nije u zadnjih godinu dana digao pošteni ulog, no i dalje ulaže i to često iz fakultetskih klupa.

Pohvalio se i svojim sretnim listićima i dobicima, ali i onim manje sretnijima. No, Luka je nekako zaključio cijelu priču oko klađenja rečenicom: "Ma jooj, užas, mrzim tu kladionicu, ne znam kak\' i dalje bacam pare na to smeće. Muka mi je od toga", kazuje nam, a mi u međuvremenu čekamo rezultate listića s njegovim najvećim ulogom. 

Student Marko baca uloge u rupama od predavanja i prati događanja na kavi. "Kad je rupa na faksu i odem na kavu (u kafiću je kladomat) odigram uživo malo da pratim dok uživam u kavi, no to su ulozi uglavnom od 2 do 5 kn", govori on te da se prvi puta u ovome okušao u 7. razredu osnovne škole kada je ulogom od 5 kuna dobio 1400 kuna. "To je ono sto najviše uzrokuje ovisnost, neki dobitak koji se logično više neće ponoviti", tvrdi Marko. A i poručuje svima za kraj: "P.S. Nemojte se nikad kladiti."

Petar je svoj prvi listić odigrao u 2. srednje, a maksimalni ulozi su mu do 50 kuna te odigra za \'gušt\' par puta mjesečno. Neki su nam i točno precizirali koliko puta tjedno odigraju listić. Denis se kladi 4 puta tjedno, ulog mu se kreće od 20 do 100 kuna, a najviše što je uspio ikad dobiti na \'kladari\' jest 2000 kn, no za sebe tvrdi da nije okorijeli kladioničar, već igra isključivo iz zabave. 

Ono kad igra tvoj omiljeni klub i jednostavno moraš odigrati, jer viša sila zove. "Kad znaš da će Milan izgubit\', ali svejedno ga odigraš da ti digne zaradu jer je dobar koeficijent i opet padne tiket", otkrio je ovaj nesretni student.

Neki od vas klađenje povezuju s obiteljskim uspomenama. Poput našeg sugovornika Martina s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu koji se u klađenju okušao još kao školarac.

"Prvi put čuješ o njemu kad ti ćaća uplaćuje tiket na Ligu prvaka, a ti ga pitaš ćale šta to radiš. On ti tvrdim pogledom kaže nemoj nikad ovo sine. Kladionica ti je to, ovisnost. No naravno ti znatiželjan dječak pred kraj osnovne ili početak srednje u obližnjem lokalnom kafiću na kladomatu uplatiš džeparac na talijansku prvu ligu i Lazio (nikad na Lazio!) jer si vješt znalac nogometa. Padne ti tiket, ali to uzbuđenje dok ti traju utakmice te natjera da cijelu srednju provedes u odabranoj kladionici (svatko ima svoju matičnu, znate, onu u kojoj je ponikao). Moja je supersport. Tvoja prva ljubav, prvi prijeđen most; kladionica. Ali eto malo se smiriš kad krene fakultet. Kladomat je zamijenio studomat. No navršiš 18 godina. Otkriješ nešto novo. Voćkice, kuglice, knjigice. Pogledaš video Dnevnjaka \'Voćkice mi život upropastile\' i čvrsto odlučiš to ja NEĆU biti. Neću si život upropastiti casinom. Ti odlučiš da ćeš pobijediti casino. Dođeš u Admiral zbog 20kn \'na prstu\' i ostaneš na ruletu. Kuglica, ne daje, u PMSu. Ostaneš bez novaca, jedva vučeš fakultet. Eh to klađenje...", završio je svoju ispovijest Martin.

Postavili smo i anketu u popularnu studentsku grupu "Studentski dom Stjepan Radić - Sava" i pitali studente klade li se. Do trenutka objavljivanja ovoga teksta, izjasnilo se nešto manje od 800 studenata. Situacija je, naime, sljedeća: osim standardnih da ili ne odgovora, pojavile su se interne kladioničarske fraze koje, vjerujemo, razumiju svi koji su bar jednom odigrali takozvani \'tiket\'.

Najveći broj, čak 70% studenata koji su se izjasnili, ne kladi se, dok otprilike 15% posto vas u kladionicu zalazi povremeno. Na Lazio, talijanski nogometni klub, kladi se čak 10% studenata. Voćkice su upropastile život 3% studenata. 

Iako su odgovori, kao i dobiveni rezultati heterogeni, generalizacija je nemoguća, no činjenica da je klađenje učestala aktivnost kod studentske populacije, ne može se poreći.

U svakom slučaju, važna je umjerenost te moramo uzeti u obzir osvještavanje studenata o rizicima sudjelovanja u aktivnostima klađenja i ostalim igrama na sreću. Također, možebitne probleme i ovisnosti uzrokovane čestim klađenjem/kockanjem svakako treba preventivno ustvrditi te intervenirati kada je to potrebno. 

V.S.

foto: kolaž/idesh.net, screenshot@YouTube/JoomBoos