facebook,
whatsapp
"Prvo što su mi rekli kad sam upisala fakultet u Osijeku jest da ne računam na studentski dom jer ga zbilja rijetki dobiju", rekla je H-alteru studentica Andrea Krejči, a potom nastavila: "Ako ne dobijem studentski dom, nemam gdje živjeti. Samohrana majka mi ne može priuštiti stan. Uz faks je jako teško raditi, a tu je i hrana i prijevoz. Nisam odustajala, poslala sam papire i čim su pristigli rezultati natječaja – razočarenje – nisam ga dobila", kazala im je.
Ona je jedna od velikog broja studentica i studenata kojima je zbog studiranja izvan mjesta prebivališta i nezavidne socio-ekonomske situacije smještaj u studentskom domu neophodan. No, velik broj studenata bez njega ostaje iz više razloga, od kojih su dva izrazito važna - socijalno neosjetljivi kriteriji Natječaja za smještaj i nedostatan broj kreveta na broj studenata koji za smještaj apliciraju, piše H-alter.
Primjerice, od ukupno 1707 prijavljenih na natječaj 2017./18. u Osijeku, pravo na smještaj u dva studentska doma ostvarilo je tek 619 studenata. Mnogi se na natječaj i ne prijavljuju, unaprijed svjesni da unatoč teškoj financijskoj situaciji neće dobiti smještaj u domu. Za neke od studenata u lošijoj materijalnoj poziciji smještaj u studentskom domu ključan je faktor kad odlučuju o studiranju izvan ili u mjestu prebivališta, a samim time i uvjet odabira fakulteta, pa budući studenti moraju svoje želje prilagođavati materijalnoj situaciji. Neostvarivanje prava na dom povlači za sobom skuplju opciju - podstanarstvo - što onda nerijetko znači i studentski posao (također zbog neadekvatne financijske potpore od strane države) kao uporište za rješavanje stambenog pitanja i ostvarivanje mogućnosti nastavka studiranja.
"Ujutro faks, popodne posao. Zanemari čovjek oboje podjednako jer ne zna čemu bi se više posvetio. Ako svu pažnju usmjerim na faks, dobit ću otkaz i onda sam u banani. Ako svu pažnju posvetim poslu, onda faks pati, padam godinu, moram vraćati stipendiju. Život na vagi", ilustrirala je Andrea na vlastitom primjeru začarani krug u koji upadaju siromašniji studenti.
Moraju raditi da bi si osigurali egzistenciju i platili sve troškove studiranja, zbog posla je prilično teško ostvariti poželjan uspjeh, a budući da kriteriji natječaja nisu prilagođeni socijalno ugroženim kategorijama, oni ne mogu ostvariti pravo na subvencionirani smještaj.
Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje je ključni dokument pri dodjeli subvencije za stanovanje. Tko uopće ima pravo prijaviti se na Natječaj za smještaj? Prema aktualnom pravilniku, uvjeti za prijavu su status redovitog studenta, hrvatsko državljanstvo ili državljanstvo EU za strance prijavljene na stalnom boravku u RH, i naravno, studiranje izvan mjesta prebivališta. Pravo na prijavu na natječaj automatski nemaju izvanredni studenti – oko 25 posto studentske populacije inače zakinuto za većinu studentskih prava, što za njih znači puno veće financijsko opterećenje.
Pravo na smještaj nemaju studenti koji su studij mijenjali dva puta, kao ni studenti koji su skupili manje od 18 ECTS bodova u prethodnoj akademskoj godini ni oni koji imaju manje od 40 ECTS bodova prosječno u prethodnim godinama studiranja. Ovdje dolazimo do jednog od glavnih problema bolonjskog sustava obrazovanja – konvertiranja znanja u ECTS bodove i forsiranja što bržeg polaganja ispita i prikupljanja ECTS bodova. Iako bi u teoriji jedan ECTS bod trebao svuda važiti za opterećenje od 25 do 30 sati, u praksi težina nekog kolegija i vrijeme potrebno za odradu pripadajućih mu zadataka variraju od fakulteta do fakulteta (ponegdje od odsjeka do odsjeka), od kolegija do kolegija.
Nakon ispunjenih uvjeta za prijavu, treba se uhvatiti u koštac s kriterijima Natječaja. Najprije se dodjeljuje izravan smještaj po kriteriju izvrsnosti, koji obuhvaća samo "najbolje", tj. one koje sustav definira kao najbolje – buduće studente koji imaju prosjek 5.0 tijekom svih razreda srednjoškolskog obrazovanja te studente već upisane u 1. godinu studija i u više godine studija koji imaju prosjek 4,5 i 55 i više ECTS-a prosječno u prethodnim godinama studiranja.
Kod kriterija izvrsnosti potrebno je naglasiti tezu koju je Andrea s početka ilustrirala – adekvatan smještaj preduvjet je uspješnog studiranja, a ovakvi kriteriji Natječaja traže obrnuto pa smještaj u studentskom domu dolazi kao nagrada za izvrsnost. Osim za izvrsnost, izravan smještaj dodjeljuje se u čak tri "braniteljske" kategorije, (djeca smrtno stradalih branitelja iz Domovinskog rata, djeca HRVI, stipendisti Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata), uz ispunjene uvjete po ECTS bodovima. Tek nakon toga dolaze na red neke vrlo ugrožene kategorije, poput studenata kojima su umrla oba roditelja ili studenata djece razvedenih roditelja kojima je preminuo roditelj kod kojega su živjeli.
Oni koji ne mogu dobiti dom izravnim putem skupljaju bodove, najprije preko prosjeka vlastitih ocjena podijeljenog s prosjekom fakulteta, koji se zatim množi s 1000. Prosjek je vrlo individualna kategorija, a često se i unutar istog fakulteta razlikuje od smjera do smjera. Uzmimo za primjer Prirodoslovno-matematički fakultet. Naime, jedna je studentica na društvenoj mreži komentirala da se realan prosjek studenta matematike vrti između 2,8 i 3,2, a prosjek cijelog PMF-a na preddiplomskom studiju iznosi 3,735 i 4,117 na diplomskom studiju. Time su studenti određenih smjerova na PMF-u (ali i drugim fakultetima) očito zakinuti budući da se u izračun prosjeka ne uzimaju specifičnost i težina pojedinih studija, već se uzima srednji prosjek fakulteta.
Druga veća kategorija dodjele bodova su bodovi po socijalnom statusu. Prvi apsurd u ovoj kategoriji jest to što izravan smještaj mogu dobiti samo oni koji, kako je gore spomenuto, pripadaju najugroženijim kategorijama. Izravan smještaj ne mogu dobiti, recimo, oni koji imaju prosječan mjesečni prihod manji od 500 kuna po članu kućanstva, već se taj prihod boduje. U konkretnom slučaju radi se o 750 bodova koji sami po sebi nisu dovoljni da bi student ostvario pravo na dom, budući da je prag uglavnom oko 1400 bodova (godine 2017./\'18 1385 bodova). Naravno, vrlo čest komentar koji uglavnom dolazi iz usta ekonomski situiranijih jest da samo treba učiti i preko prosjeka nadoknaditi ostale bodove.
Prema Eurostatovim podacima, tek 11 posto hrvatskih studenata smješteno je u studentske domove. Ovo je relativno nizak postotak ako podatke usporedimo s, recimo, onima u Estoniji, Bugarskoj, Nizozemskoj i Češkoj gdje je petina studenata smještena u studentskim domovima (EUROSTUDENT 2005-2008: 74), stoga nema sumnje da je potrebno više novca uložiti u obrazovanje i studentski smještaj.
Socijalna neosjetljivost ogleda se i na primjeru ljetnog smještaja, kad studenti ne mogu boraviti u domu, osim ako ne plate "ljetnu" cijenu, poprilično veću od redovne cijene smještaja.
Kada u obzir uzmemo malen broj studenata koji uspiju ostvariti subvencionirani smještaj i sustav stipendiranja u kojemu studenti stipendije za tekuću akademsku godinu dobivaju kad je godina već dobrano odmakla te koji je također više usmjeren na izvrsnost nego na socio-ekonomske aspekte, postaje jasno da je potrebna potpuna preobrazba i jače financiranje studentskog standarda, zaključuju novinarke ovog portala.
Dok do toga ne dođe uvođenje mjera poput omogućavanja ljetnog smještaja po uobičajenim cijenama i mijenjanje Pravilnika da obuhvaća veći broj socijalnog ugroženih studenata bit će tek korak u pravom smjeru.
Puno opširnije o cijeloj problematici ove teme možete pročitati na linku.
Ivana Petrić
izvor: H-alter
foto: M.Trbuščić/arhiva MojFaks
Foto: privatna arhiva@MojFaks
Ona je jedna od velikog broja studentica i studenata kojima je zbog studiranja izvan mjesta prebivališta i nezavidne socio-ekonomske situacije smještaj u studentskom domu neophodan. No, velik broj studenata bez njega ostaje iz više razloga, od kojih su dva izrazito važna - socijalno neosjetljivi kriteriji Natječaja za smještaj i nedostatan broj kreveta na broj studenata koji za smještaj apliciraju, piše H-alter.
Za studente koji su u lošoj financijskoj situaciji dobivanje doma je jedan od ključnih faktora hoće li nastaviti studij ili ne
Primjerice, od ukupno 1707 prijavljenih na natječaj 2017./18. u Osijeku, pravo na smještaj u dva studentska doma ostvarilo je tek 619 studenata. Mnogi se na natječaj i ne prijavljuju, unaprijed svjesni da unatoč teškoj financijskoj situaciji neće dobiti smještaj u domu. Za neke od studenata u lošijoj materijalnoj poziciji smještaj u studentskom domu ključan je faktor kad odlučuju o studiranju izvan ili u mjestu prebivališta, a samim time i uvjet odabira fakulteta, pa budući studenti moraju svoje želje prilagođavati materijalnoj situaciji. Neostvarivanje prava na dom povlači za sobom skuplju opciju - podstanarstvo - što onda nerijetko znači i studentski posao (također zbog neadekvatne financijske potpore od strane države) kao uporište za rješavanje stambenog pitanja i ostvarivanje mogućnosti nastavka studiranja.
...Čak 4 mjeseca radi puno radno vrijeme! Prosječni student mora raditi jer je siromašan - ali kada da onda studira?...
"Ujutro faks, popodne posao. Zanemari čovjek oboje podjednako jer ne zna čemu bi se više posvetio. Ako svu pažnju usmjerim na faks, dobit ću otkaz i onda sam u banani. Ako svu pažnju posvetim poslu, onda faks pati, padam godinu, moram vraćati stipendiju. Život na vagi", ilustrirala je Andrea na vlastitom primjeru začarani krug u koji upadaju siromašniji studenti.
Foto: M.Trbuščić/arhiva MojFaks
Moraju raditi da bi si osigurali egzistenciju i platili sve troškove studiranja, zbog posla je prilično teško ostvariti poželjan uspjeh, a budući da kriteriji natječaja nisu prilagođeni socijalno ugroženim kategorijama, oni ne mogu ostvariti pravo na subvencionirani smještaj.
Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava studenata na stanovanje ima problematične točke
Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje je ključni dokument pri dodjeli subvencije za stanovanje. Tko uopće ima pravo prijaviti se na Natječaj za smještaj? Prema aktualnom pravilniku, uvjeti za prijavu su status redovitog studenta, hrvatsko državljanstvo ili državljanstvo EU za strance prijavljene na stalnom boravku u RH, i naravno, studiranje izvan mjesta prebivališta. Pravo na prijavu na natječaj automatski nemaju izvanredni studenti – oko 25 posto studentske populacije inače zakinuto za većinu studentskih prava, što za njih znači puno veće financijsko opterećenje.
...Neka nova pravila: Ovo su novosti u Pravilniku za ostvarivanje prava na domski smještaj...
Pravo na smještaj nemaju studenti koji su studij mijenjali dva puta, kao ni studenti koji su skupili manje od 18 ECTS bodova u prethodnoj akademskoj godini ni oni koji imaju manje od 40 ECTS bodova prosječno u prethodnim godinama studiranja. Ovdje dolazimo do jednog od glavnih problema bolonjskog sustava obrazovanja – konvertiranja znanja u ECTS bodove i forsiranja što bržeg polaganja ispita i prikupljanja ECTS bodova. Iako bi u teoriji jedan ECTS bod trebao svuda važiti za opterećenje od 25 do 30 sati, u praksi težina nekog kolegija i vrijeme potrebno za odradu pripadajućih mu zadataka variraju od fakulteta do fakulteta (ponegdje od odsjeka do odsjeka), od kolegija do kolegija.
Foto: M.Trbuščić/arhiva MojFaks
Nakon ispunjenih uvjeta za prijavu, treba se uhvatiti u koštac s kriterijima Natječaja. Najprije se dodjeljuje izravan smještaj po kriteriju izvrsnosti, koji obuhvaća samo "najbolje", tj. one koje sustav definira kao najbolje – buduće studente koji imaju prosjek 5.0 tijekom svih razreda srednjoškolskog obrazovanja te studente već upisane u 1. godinu studija i u više godine studija koji imaju prosjek 4,5 i 55 i više ECTS-a prosječno u prethodnim godinama studiranja.
Kod kriterija izvrsnosti potrebno je naglasiti tezu koju je Andrea s početka ilustrirala – adekvatan smještaj preduvjet je uspješnog studiranja, a ovakvi kriteriji Natječaja traže obrnuto pa smještaj u studentskom domu dolazi kao nagrada za izvrsnost. Osim za izvrsnost, izravan smještaj dodjeljuje se u čak tri "braniteljske" kategorije, (djeca smrtno stradalih branitelja iz Domovinskog rata, djeca HRVI, stipendisti Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata), uz ispunjene uvjete po ECTS bodovima. Tek nakon toga dolaze na red neke vrlo ugrožene kategorije, poput studenata kojima su umrla oba roditelja ili studenata djece razvedenih roditelja kojima je preminuo roditelj kod kojega su živjeli.
...Krov nad glavnom za najugroženije: U Zagrebu se gradi dom za siromašne studente i one bez roditeljske skrbi...
Oni koji ne mogu dobiti dom izravnim putem skupljaju bodove, najprije preko prosjeka vlastitih ocjena podijeljenog s prosjekom fakulteta, koji se zatim množi s 1000. Prosjek je vrlo individualna kategorija, a često se i unutar istog fakulteta razlikuje od smjera do smjera. Uzmimo za primjer Prirodoslovno-matematički fakultet. Naime, jedna je studentica na društvenoj mreži komentirala da se realan prosjek studenta matematike vrti između 2,8 i 3,2, a prosjek cijelog PMF-a na preddiplomskom studiju iznosi 3,735 i 4,117 na diplomskom studiju. Time su studenti određenih smjerova na PMF-u (ali i drugim fakultetima) očito zakinuti budući da se u izračun prosjeka ne uzimaju specifičnost i težina pojedinih studija, već se uzima srednji prosjek fakulteta.
Izravan smještaj ne mogu dobiti oni koji imaju prosječan mjesečni prihod manji od 500 kuna po članu kućanstva
Druga veća kategorija dodjele bodova su bodovi po socijalnom statusu. Prvi apsurd u ovoj kategoriji jest to što izravan smještaj mogu dobiti samo oni koji, kako je gore spomenuto, pripadaju najugroženijim kategorijama. Izravan smještaj ne mogu dobiti, recimo, oni koji imaju prosječan mjesečni prihod manji od 500 kuna po članu kućanstva, već se taj prihod boduje. U konkretnom slučaju radi se o 750 bodova koji sami po sebi nisu dovoljni da bi student ostvario pravo na dom, budući da je prag uglavnom oko 1400 bodova (godine 2017./\'18 1385 bodova). Naravno, vrlo čest komentar koji uglavnom dolazi iz usta ekonomski situiranijih jest da samo treba učiti i preko prosjeka nadoknaditi ostale bodove.
Tek 11 % studenata u Hrvatskoj smješteno je u domove
Prema Eurostatovim podacima, tek 11 posto hrvatskih studenata smješteno je u studentske domove. Ovo je relativno nizak postotak ako podatke usporedimo s, recimo, onima u Estoniji, Bugarskoj, Nizozemskoj i Češkoj gdje je petina studenata smještena u studentskim domovima (EUROSTUDENT 2005-2008: 74), stoga nema sumnje da je potrebno više novca uložiti u obrazovanje i studentski smještaj.
...Student beskućnik: bez krova na glavom studira na Hrvatskim studijima jer želi postati profesor...
Socijalna neosjetljivost ogleda se i na primjeru ljetnog smještaja, kad studenti ne mogu boraviti u domu, osim ako ne plate "ljetnu" cijenu, poprilično veću od redovne cijene smještaja.
Foto: privatna arhiva
Kada u obzir uzmemo malen broj studenata koji uspiju ostvariti subvencionirani smještaj i sustav stipendiranja u kojemu studenti stipendije za tekuću akademsku godinu dobivaju kad je godina već dobrano odmakla te koji je također više usmjeren na izvrsnost nego na socio-ekonomske aspekte, postaje jasno da je potrebna potpuna preobrazba i jače financiranje studentskog standarda, zaključuju novinarke ovog portala.
Dok do toga ne dođe uvođenje mjera poput omogućavanja ljetnog smještaja po uobičajenim cijenama i mijenjanje Pravilnika da obuhvaća veći broj socijalnog ugroženih studenata bit će tek korak u pravom smjeru.
Puno opširnije o cijeloj problematici ove teme možete pročitati na linku.
Ivana Petrić
izvor: H-alter
foto: M.Trbuščić/arhiva MojFaks
