Tko još želi čitati lektire s bracama i sekama? Ovi zagrebački studenti umjesto ispijanja kava biraju – baš to! FOTO

Upravo to znaju studenti koji su svoje slobodno vrijeme odlučili provoditi s djecom izbjeglica koja se pokušavaju integrirati u društvo i izgraditi novi život u Zagrebu. Udruga Are You Syrious? od 2015. godine bavi se pružanjem humanitarne i integracijske pomoći i nastoji informirati javnost o problemima migranata. Već godinama provode program Veliki brat/Velika sestra u okviru kojega se djetetu i obitelji dodjeljuje volonter koji im pomaže u integraciji.

Studenti koji su angažirani kao volonteri Udruge, djeci čije su obitelji u Hrvatskoj pronašle sigurno mjesto za život, pružaju pomoć u učenju jezika, pisanju zadaća i učenju za ispite. Pitali smo ih kako su se odlučili na ovaj volonterski angažman i koje bi njegove prednosti istaknuli.

Rea je studentica politologije na Fakultetu političkih znanosti i, kako nam govori, svakome bi preporučila volontiranje u Are You Syrious? jer ćete kroz angažman upoznati predivnu djecu i dobiti nove male prijatelje. "Sve je zapravo krenulo od Instagrama na kojem sam vidjela da AYS traži nove volontere i odlučila sam se prijaviti. Nije bilo previše nekog razmišljanja, nego je to više bilo \'idem pomoći nekome\' umjesto da te sate trošim na kave", priča nam Rea.

Ona radi s djecom od devet i deset godina. Obitelj u kojoj volontira je već preko dvije godine u Hrvatskoj pa djevojčice kojima pomaže dobro barataju hrvatskim jezikom. Rea s njima radi i na ostalim predmetima koje imaju u školi. Ponosna je na svoje učenice koje imaju prosjek 5,0 i u budućnosti žele biti doktorice. 

Rea nam govori da je svaki njihov susret drugačiji od prethodnog, a djevojčice s kojima provodi vrijeme oduševljavaju je jer se znaju veseliti malim stvarima i cijene sve. Posebno pamti kako su se djevojčice obradovale kada im je rekla da idu u kazalište.

"Od nekih tužnih trenutaka koji su mi ostali u sjećanju je Malakino sjećanje o njihovom putu najprije do Grčke, zatim Beograda, pa tek onda Hrvatske. Mučno je slušati od osmogodišnjeg djeteta kako se skoro utopilo dok su putovali. Natjera te da se zapitaš kuda ide ovaj svijet i kako smo postali tako bezosjećajno društvo puno mržnje i nehumanosti", govori studentica Rea. 

Kao i druga djeca u tom uzrastu, i ove djevojčice najviše vole učiti kroz igru. Njima je posebno draga matematika, a prirodu vole manje. "Tamo ima najviše nepoznatih riječi kao što su \'šuma bukve\'. Najteže im je razumjeti kada si ne mogu vizualizirati te riječi. Lektire su im dosta teške jer bude popriličan broj stranica za pročitati u relativno kratkom vremenu. Kao što je to većinom  s lektirama, imaju dosta starohrvatskih, rekla bi čak i arhaičnih, riječi koje njima stvaraju problem. Ali uz volju, trud i rad ništa nije nepremostivo", priča nam Rea.

Ova studentica svima preporučuje da se uključe u rad udruge AYS i pomognu. "Osim pomaganja nekome dobit ćete i neprocjenjivo bogatstvo upoznavanja nove kulture, ljudi i običaja. Tu je još i puno smijeha i igre, a nekad i malo suza (za vrijeme čitanja lektire)", o svojim dojmovima ispričala nam je buduća politologinja Rea. 

Luka studira filozofiju i sociologiju i kako nam govori jednom-dvaput tjedno dolazi do obitelji i djeci pomaže sa školskim obavezama, učenje jezika je integralni dio angažmana. Njegova volonterska priča započela je prošle godine. Nije mu ostalo mnogo fakultetskih obaveza, pa se odlučio javiti kolegici s faksa za koju je znao da je angažirana u AYS udruzi. 

"Uključio sam se u tzv. program \'Braco i seka\' u kojemu se radi s djecom školske dobi te im se pomaže oko školskih obaveza, ali i drugih stvari. Radim s obitelji iz Sirije koja ima pet školaraca, od 5. razreda osnovne škole do 1. razreda srednje škole, također imaju i curicu predškolske dobi kojoj također nastojimo pokloniti pažnju", govori nam Luka te dodaje kako voli rad s djecom i smatra da je iznimno bitno djeci pružiti podršku u integraciji pri dolasku u novu zemlju.

Prije početka angažmana, Luka nije imao posebne strahove ili predrasude. "Bila je prisutna lagana trema koja je proizlazila iz osjećaja odgovornosti zbog rada s djecom i želje da međusobno \'kliknemo\'", priča nam Luka. Čini se da i strah oko "klikanja" ubrzo pao u vodu, jer je obitelj Luku od početka predivno prihvatila i u godinu dana razvili su prijateljski odnos. "Zaista mogu reći da je ovaj angažman jedno posebno iskustvo koje bih svima preporučio", govori Luka. 

Lara je studentica druge godine psihologije na Filozofskom fakultetu. U potrazi za volonterskim poslom na stranici Volonterskog centra Zagreb, naišla je na program Udruge AYS, učenja djece izbjeglica i javila se Anamariji iz udruge. Tako je za nju krenulo jedno novo putovanje.

"Program u sklopu kojega učimo hrvatski nije klasičan oblik tečaja jezika, već svaka obitelj uključena u program ima nekoliko volontera koji dolaze k njima i pomažu djeci u učenju. Učim hrvatski s dvoje osnovnoškolaca iz Iraka – djevojčicom od 11 i dječakom od osam godina, a povremeno nam se znaju priključiti mama i mali brat od tri godine", govori nam Lara. 

Svaki susret s djecom je poseban, jer se iz tjedna u tjedan sve više upoznaju, pobjeđuju sramežljivost i zajedno uče nešto novo. "Ako baš moram izdvojiti jedan trenutak, posebno mi je bilo toplo pri srcu kada mi je djevojčica, nakon što smo tijekom učenja nekih novih riječi govorili i o riječi \'narukvica\', kada sam odlazila i pozdravljala se sa svima, pružila i poklonila svoju narukvicu", prisjetila se Lara.

Obitelj koju Lara posjećuje i s kojom radi, govori samo arapski pa je u početku bilo nešto teže sporazumjeti se, ali kako nam priča geste, pantomima i Google prevoditelj uskoče u pomoć. Prije prvog susreta s obitelji, Lara je iz AYS dobila sve odgovore na njena pitanja "što i kako", te su je uputili na par dokumenata korisnih za pripremu za rad s djecom i ispričali joj nešto više o obitelji u koju ide.

"Predrasude nisam imala, a određena doza mješavine straha i uzbuđenja zbog upuštanja u nešto novo i nepoznato svakako je postojala. Na početku su bili prilično sramežljivi – jako dragi, ali dosta povučeni, ali mislim da je ta situacija sa svakim susretom bolja i da se sve više povezujemo i polako udaljavamo od faze upoznavanja", zadovoljna je Lara.

Studenti Marko i Petra zajedno volontiraju kod jedne obitelji iz Iraka. Marko studira na Pravnom fakultetu, a Petra je studentica Indologije i Muzeologije i upravljanja baštinom na Filozofskom. Najviše vremena provode s dva dječaka uzrasta šest i deset godina. Obitelj je skoro tri godine u Hrvatskoj, a dječaci već sada sjajno govore hrvatski. 

"Starijem malo teže ide čitanje, dok je mlađi ove godine krenuo u školu i za sada mu još ne treba naša pomoć", govori nam Marko koji već deset mjeseci volontira u AYS. "Za volontiranje sam se odlučio zato što studij prava previše donosi osjećaj hladnoće i čini mi se da čovjeka može nesvjesno preobraziti u osobu koja počinje sagledavati svijet racionalno i ravnodušno kao kroz propise", priča nam Marko, a kolegica Petra objašnjava da je prije dolaske nje i Marka u obitelj, njena prijateljica radila s dječacima. I kod nje je prilikom prijave, faks odigrao ulogu, ali na drugačiji način.  

"Moja prijateljica koja je nakon svakog posjeta obitelji s oduševljenjem pričala o njima je najviše zaslužna zašto sam se pridružila organizaciji. Puno su utjecali i moji profesori na studiju indologije koji nas stalno podsjećaju da je pomaganje ljudima, bez da očekujemo nešto zauzvrat, neprocjenjivo iskustvo koje će od tebe izgraditi boljeg čovjeka", priča nam Petra. 

I Petra i Marko imali su početnu tremu oko toga jesu li dovoljno dobri i kako će podučavati nekoga jer im je to nešto potpuno novo. Ipak, odlučili su se prijaviti za volontiranje, a stvari su brzo došle na svoje mjesto. Petra je dobila potrebne savjete od prijateljice koja je starijeg dječaka dobro podučila hrvatski pa im je upoznavanje lakše išlo, a naravno podrška ostalih volontera i udruge AYS nije izostala.

"Predrasuda u negativnom smislu nisam imao, rekao bih baš suprotno jer smatram da izbjeglicama trenutno najviše treba pomoći budući da su bili primorani doći u svijet u koji nisu željeli i u kojem nisu željeni, svijet drugačijeg jezika, pisma pa čak i smjera pisanja bez ikakve garancije uspjeha", govori nam Marko. 

Jedanput tjedno dva sata pomažu starijem dječaku u pisanju zadaće i pripremanju za testove. Najviše rade matematiku, prirodu i hrvatski, dok se s mlađim još uvijek najviše igraju. Učenje i druženje se često oduži odlaskom u park, a išli su i na neke radionice. 

"Znali smo odvesti starijeg dječaka na radionice, kao što je bila radionica \'Svijetle nade\' u Arheološkom muzeju gdje smo izrađivali glinene svjetiljke kojima ljudi u Indiji prizivaju nadu u svoje domove, i radionica ga je oduševila. Također, prisustvovao je na radionici o svemiru na zagrebačkoj Zvjezdarnici gdje su se radili modeli planeta i zvijezda te su na kraju promatrali mjesec", govori nam Petra.

Kroz dosadašnje iskustvo govore nam da je bilo mnogo lijepih stvari. Najdraže im je što su svi postali jako dobri prijatelji, a posebno ih raduje i svaki napredak. Marko pamti kada ga je stariji dječak nazvao dan nakon što su zajedno vježbali za test, da mu javi kako je dobio pet iz matematike.

Svi studenti s kojima smo razgovarali, projekt volontiranja u Are You Syrious? smatraju korisnim – koliko za djecu s kojom provode vrijeme, toliko i za njih. "Kroz ovaj projekt sam uvidjela i nedostatke hrvatskog školskog sustava i migrantske politike. Tako da mislim da nam ovaj projekt pruža široka gledišta prema više sfera društva i tjera nas na promišljanje u kakvom društvu želimo živjeti", govori nam studentica Rea.

Marko je kroz volontiranje došao do istog zaključka. "Možete zamislite situaciju u kojoj se nalaze ta djeca koja idu u razred zajedno s hrvatskom djecom, za koje nije predviđen nikakav posebni dugotrajni program u obrazovnom sustavu, prepuštena jedino samilosti pojedinačnih učitelja", govori nam on.

Ako ste iz ovih iskustava shvatili da ipak imate dva sata tjedno koja želite iskoristiti na drugačiji način, pomoći drugima, upoznati sebe, poziv za volontere i dalje je otvoren, a mogu mu se odazvati profesori, učitelji, pedagozi, socijalni pedagozi, psiholozi, sociolozi i studenti navedenih profesija. "Potrebno je malo volje i dva sata tjedno da biste za tu djecu napravili veliku promjenu", poručuju iz AYS.

Anja Zulić

Foto: Facebook@Are Your Syrious?