Od 30 studenata samo 5 planira raditi u školi...
"Pitala je profesorica iz metodike 30-ak nas planira li itko raditi u školi, sve skupa je možda 5 ruku bilo u zraku", započeo je svoju objavu Sandro. "Sudeći prema odnosu vlasti prema prosvjeti, jako opravdano. Trenutno smo i na praksi u školama, već smo i držali neke sate, poseban i neopisiv je to osjećaj. Buduća generacija nastavnika gleda ovu nepravdu vladajućih i osjeća se poniženo. I ovih 5 ruku spustit ćete, ako već niste", kaže.
foto: Facebook@Sandro Brljafa
Nakon ovih uvodnih riječi, dotaknuo se vlastitog viđenja čitave situacije i najduljeg štrajkaškog perioda u povijesti Hrvatske, borbu koju on bezuvjetno podržava. Prisjetio se svih učitelja i nastavnika koji su obilježili njegovo obrazovanje i utjecali na njega i njegove odabire koji su rezultirali upisivanjem studija koji upravo dovršava.
"Beskrajno sam ponosan na ovu
borbu za bolje sutra, za više podignutih ruku, za bolje obrazovanje.
Ovim putem želim se prvenstveno zahvaliti svim profesorima i
istaknuti nekolicinu koja je utjecala na moj put. Učiteljici od
prvog do četvrtog Osnovne škole u Poreču Klaudiji Kovačić, koja
nas je naučila osnove bez kojih se dalje ne može. Od petog do osmog
razreda istaknuo bih razrednicu Martinu Vladišković Bernobić,
nastavnicu hrvatskog jezika zbog koje sam zavolio poeziju i
književnost te nastavnicu iz matematike Natašu Vukelić, sjećam se
da smo pisali geometrijska tijela i da sam dobio tada prvu peticu iz
matematike i tu su onaj stav i predrasuda o teškoj matematici
nestali zauvijek, tu je počela ljubav prema STEM području", nastavlja u svojoj emotivnoj objavi.
Tek na faksu shvatio sam koliko ste me naučili...
"Nastavnik iz kemije Silvano Matošević, geografije Ankica Počanić, iz povijesti Đulija Fatorić i mnogi drugi, svih vas se sjećam. Hvala vam. Profesori su prave zvijezde, tisuće ljudi do kraja života zna vaša imena, lica i djela, ne jer ste se pokazivali na televiziji i po novinama, nego jer ste utjecali na naše živote nemjerljivim razmjerima. U srednjoj školi (Pazinski kolegij - Klasična gimnazija u Pazinu) dotaknuo bih se najviše profesorice iz kemije, Irene Hudak Bogešić, toliko je puno od nas tražila, ja sam na faksu upisao kao izborni kolegij kemiju, izborni koji izabere troje ljudi godišnje jer imaju lakših opcija za odabir. Ja sam tek tada postao svjestan koliko je ona nas naučila, kolokvije sam spremio bez imalo muke, a to je kolegij koji ljudi padaju i upisuju po nekoliko puta.
Zatim Andrejina Miličić, profesorica engleskog jezika zbog koje s literaturom na faksu, koja je u 95% slučajeva na engleskom jeziku, ja nemam apsolutno nikakvih problema, bez nje ne bih došao do zadnje godine, doslovno. Profesorica iz grčkog jezika Milica Maligec, iako su mi optativi, konjunktivi i aoristi u blijedom sjećanju, od prve do zadnje godine faksa, gotovo da nije bilo formule ili jednadžbe koja u sebi ne sadrži slovo grčkog alfabeta, pamtiti formule meni je lakoća. Miranda Guštin iz matematike, triput sam ispravljao trigonometrijski zapis kompleksnih brojeva u srednjoj, da bih na faksu dobio 5 iz kompleksne analize i kompleksnih integrala, a reziduumi funkcija bili su mi bezbolni za shvatiti, ako to nije perfektno napravljen posao, ne znam što jest. I na kraju moja razrednica - Sanja Depikolozvane, od Homera do Prousta, od Pindara do Ionesca, zbog nje sam načitan i šireg pogleda na svijet.
Da ovaj tekst ne bude duži, no što već jest, neke sam nažalost izostavio, no svih vas se sjećam i hvala vam za preneseno znanje i iskustvo koje mi je dato. Bez vas ne bih bio tu gdje jesam. Ponosan sam na vas.
Završit ću ovaj tekst jednim Newtonovim citatom: "Ako sam i vidio dalje nego drugi, to je zato što sam stajao na leđima divova!".
U razgovoru sa Sandrom doznajemo da nije očekivao takve reakcije s obzirom da je teks pisao u namjeri da razveseli nastavnike i roditelje koji im pružaju podršku i vrati im nadu u ovaj cilj za koji se lavovski bore već mjesec dana.
L.B.foto: privatna arhiva/Sandro Brljafa