facebook,
whatsapp
Studenti koji žive u državnim domovima, nažalost nisu jedini koji se susreću sa problemima. Sudeći po posljednjim izjavama stanara koji borave u privatnim domovima u Zagrebu, situacija je više nego alarmantna.
Ustanova ISTO Studentske usluge u privatnom je vlasništvu, nije dio Studentskog centra u Zagrebu, a upravlja studentskim domovima u Zagrebu na tri lokacije: Kennedyjev trg, Poljanička (hostel \'Industrogradnja\') i Zagrebačka ulica. Pravo na smještaj u ovim domovima imaju svi redovni i izvanredni studenti, bez obzira na studij i godinu studija. Kako piše na službenoj stranici, jedini uvjeti za dobivanje kreveta su strogo poštivanje kućnog reda i uredno plaćanje stanarine.
...Prijetila im drama, ali neće ih izbaciti: Studenti ipak ostaju u svojim sobama unatoč dolasku Jehovinih svjedoka...
Većini studenata prva je opcija smještaj u jednome od državnih domova, no zbog konkurencije, listi čekanja i nemogućnosti iznajmljivanja sobe u stanu zbog financijskih razloga, studenti dosele i u "Poljaničku".
Razgovarali smo sa studenticom koja je željela ostati anonimna (podaci poznati redakciji), a kojoj je jedina opcija u rujnu bio smještaj u Poljaničkoj. Sada je, u svibnju, iselila, a za MojFaks govori da joj je žao svakoga tko mora odsjesti tamo jer nema kamo.
foto: privatna arhiva
"Zbog trenutnog stanja sam iselila, jer mi smještaj više nije potreban. Ali moram reći koliko sam razočarana stanjem u domu. A uprava je bila još pokvaren šlag na tu odvratnu tortu. Žao mi je svakoga tko mora tamo odsjesti jer nema kamo”, govori naša sugovornica.
foto: privatna arhiva
U posjedu smo i fotografija na kojima je prikazano stanje sobe i kupaonice nakon što je u rujnu naša sugovornica uselila u dom. Soba je koštala 500 kuna mjesečno, a dijelila ju je s još dvije studentice. Govori nam da postoji pravilo plaćanja dodatnih 100 kuna mjesečno, ako ne platiš stanarinu na vrijeme.
foto: privatna arhiva
foto: privatna arhiva
foto: privatna arhiva
Na život u domu Poljanička studenti se godinama žale. Problemi s grijanjem, toplom vodom, internetom, žoharima i radovima koji se uvijek odvijaju, ali se značajne promjene na primjećuju, samo se dio sumorne svakodnevice studenata koji tu borave. Naša sugovornica, prilikom napuštanja doma, odlučila je poslati poruku Upravi i upozoriti buduće stanare doma, a koju objavljujemo u cijelosti.
"Pozdrav svim stanarima doma.
Željela bih kao bivši stanar podijeliti neka svoja iskustva i upozoriti ostatak svijeta na potencijalna (nažalost, neugodna) iskustva u domu Poljanička. Svjesna sam da situacija nije bajna nigdje, ali ono što me dočekalo u domu Poljanička može parirati jedino Marijanskoj brazdi.
Tu bih se osvrnula ponajprije na loše ophođenje i komunikacijske vještine uprave sa stanarima (nama): najprije, vječita obećanja o završetku radova i prestanku bušenja - Kada vas netko moli za strpljenje, ali istovremeno pola godine svaki mjesec najavljuje da će radovi biti gotovi \'uskoro\', jednostavno izgubite povjerenje i nabijete si dvostruku dozu frustracije.
foto: privatna arhiva
Nadalje, problem s interenetom. Kojeg nema. Ili ima, ali samo ujutro (mislim da ne moram dodatno pojašnjavati zašto je internet potreban studentima). U ovom slučaju odlučila sam uzeti stvar u svoje ruke i poslati upravi mail, upozorivši ih da sam u razgovoru s ostalim stanarima shvatila da NITKO nema internet. A oni koji imaju internet, imaju svoj (snalažljivo, ali zašto im onda plaćate uslugu koju su vam obećali?!). Da ne duljim, odgovor nikad nisam dobila. Pa čak ni molbu za strpljenje. Pričala sam s nekolicinom ljudi koji su podržali moj potez, ali se nisu odvažili / nije im se dalo pisati upravi mail vezan za internet. Nakon toga, osvanula je nekakva lista u hodniku gdje smo u tablicu morali naznačiti imamo li internet u sobi ili ne (svi su označili polje Ne), a ta lista (ispravite me ako sam u krivu) vjerojatno još sada tamo stoji reda radi.
Zašto sam napustila dom?
Mislim da je presudni trenutak bilo kucanje crvenokose žene (rekli su mi da je to Goga) na vrata naše sobe. S obzirom na to da tada nisam bila u Zg, cimerice su mi prenijele poruku : \'Nisi platila za siječanj i moraš iseliti ako do ponedjeljka ne podmiriš dug\'. Kap koja je prelila čašu: PLATILA SAM. Sljedeći dan sam im poslala mail s potvrdom o uplati. Također sam ih pitala je li ulazak u našu sobu u 21:30h (!) bio neophodan ili je to zato što ni uprava nema internet. Pogodite što, nije bilo odgovora.
Moje iseljenje također je izvedeno u revijalnom tonu: najavila sam iseljenje, ovaj put prvo poslala mail (da se osiguram) pa ih nazvala. Izmijenila sam par mailova da potvrdim uplate u protekla tri mjeseca i dogovorili smo se da ću doći do 18.00h ovaj četvrtak. Dva sata prije dolaska dobivam mail da je iznos za svibanj 125 kn, a ja sam uplatila 65 kn te će mi skinuti s pologa razliku. Odgovaram da je taj iznos jer napuštam dom polovicom mjeseca (125:2=62,5)... i nakon toga I NE DOBIVAM VIŠE ODGOVOR! Dolazim u dom po stvari, tamo je samo dežurni portir koji mi uručuje računicu. Zašto pobogu? Mislim da se ne treba previše kontemplirati. Da sam u krivu, druga strana odgovorila bi kontra argumentom ili barem nekakvim objašnjenjem. Svaki put kad sam tražila svoja prava, bacili su mi \'ignore\'.
Ne znam jesam li ovakvo ponašanje \'zaslužila\' jer sam se igrala predstavnika, pitala, zvala, bila naporna ili se u krajnjoj liniji zamjerila bogovima u upravi. Mislim da je ok da se ovo zna", napisala je naša sugovornica.
Kako nam govori, problemi s uplatama događali su se i prije, jer kada su njenim cimericama pokucali na vrata i poslali ultimatum da će je izbaciti, ona nije imala nikakva dugovanja. Znala je, kako nam govori, par dana zakasniti sa stanarinom, ali je sporni siječanj bila odavno uplatila.
Što se tiče stanja u domu koji ju dočekao u rujnu, govori nam da su do danas, nakon mjeseci bušenja i obavljanja radova, dio uspjeli sanirati. Kupaonicu s fotografija koristile su djevojke sve dok nije odlučeno da se rupe pokrpaju. A što se tiče ostatka renoviranja, najbolje govori odgovor naše sugovornice na pitanje što se promijenilo za vrijeme njenog boravka nabolje.
"Promijenili su zastor u međuvremenu", govori nam ona.
