Mojfaks.hr u Nakon predavanja

Cajke su znak nedostatka glazbenog ukusa: Ovi dečki s Muzičke akademije znaju što je dobra glazba

Početkom 20. stoljeća u SAD-u se rodio jazz - izričaj nastao mješanjem glazbe američkih crnaca i europske glazbe. Ljepotu jazza mnogi nažalost nikad ne upoznaju, ali ovaj glazbeni žanr još uvijek ima svoje poklonike i to među studentima.

10. ožujka 2017 16:20
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Možemo slobodno reći da jazz nije mrtav jer sve dok ima glazbenika koji ga sviraju i publike koja ga sluša, bit će i ovog improviziranog stila. Da jazz nije nestao s Chetom Bakerom ili Louisom Armstrongom pokazuju studenti zagrebačke Muzičke akademije koji, ako to požele, mogu pohađati četiri jazz modula.

U Hrvatskoj godinama nije bilo jazz formalnog obrazovanja, a spomenute jazz module na Akademiju je uveo profesor Saša Nestorović. Oni su sastavljeni od četiri predmeta, a zanimljivo je i to što je akademski Big bend u prosincu rasplesao mlade ljubitelje jazza u dvorani "Blagoje Bersa".

Studenti Dino Jelusić i Marko Rušnov su jazz poklonici i dokaz da mlade interesira ta glazba


Dino Jelusić, široj javnosti poznat kao natjecatelj na dječjoj Euroviziji, na Muzičkoj akademiji studira glazbenu pedagogiju te je sada na petoj godini. Osim toga, on je veliki obožavatelj "žešće" glazbe poput rocka i metala pa je dobio čast da bude dio Trans-Siberian Orchestra. Kaže da ga je uvijek zanimao jazz jer je odmalena svirao klavir. Kada god bi vidio da netko zna svirati jazz uvijek ga je ispitivao kako se to radi, koje su fore i slično, a kada se otvorio modul jazza na faksu s veseljem ga je upisao. Dino je prošle godine bio u jazz ansamblu i improvizaciji, a ove godine je samo na improvizaciji jer je prvi semestar bio odsutan zbog turneje po Americi.


Dinu je oduvijek zanimao jazz, ali sluša različite žanrove - od rocka, metala pa do funkyja i bluesa... foto: Josip Marković

Student Marko Rušnov je na smjeru saksofona, svira jazz te smatra da bi se jazz više popularizirao kada bi se ljudi s njim upoznali od malih nogu. Drži da osobu s već isprofiliranim glazbenim ukusom ne bi privukao jazz, ali da to ne mora biti pravilo. Student se prisjeća kako se o jazzu govorilo na satovima glazbenog u osnovnoj školi i gimnaziji, ali možda na dva sata te mu se nije pridavala osobita pažnja. Marko kaže da se jazz modul sastoji od četiri predmeta, a to su jazz aranžiranje, jazz ritam, jazz ansambl i jazz improvizacija. Najviše voli pohađati nastavu iz jazz ansambla jer tamo s kolegama svira u jazz orkestru, odnosno "Big bendu".

...Njen život nije siv: Studentica Mia polako, ali sigurno osvaja domaću scenu...


"Odlučio sam svirati i učiti svirati jazz u dobi s 13 ili 14 godina kada sam počeo svirati u Gradskoj glazbi Samobor. U tome su se amaterskom orkestru ponekad svirali (a i danas se sviraju) jazz aranžmani prilagođeni takvom tipu orkestra i sposobnostima samih glazbenika. U početku mi je bilo teško jer nisam bio dorastao izvođenju takve glazbe, ali me upravo to i privuklo i zainteresiralo. Želio sam napredovati a ugledao sam se i na starije i iskusnije kolege glazbenike iz orkestra", prepričava Marko.


Marko pohađa smjer saksofona na Muzičkoj akademiji, a težina izvođenja jazza ga je upravo i privukla... foto: privatna arhiva

S druge strane, Dino se pronalazi u više različitih žanrova poput bluesa, funkyja, swinga, bossanove, a kako je sada u metalu i rocku, neki drugi žanrovi moraju patiti. Smatra da je za biti dobrim jazzerom potrebno slušati puno jazza te biti kompletno u toj priči što ujedno znači i odlazak na jazz sessione.

Mladi često slušaju "cajke" jer nemaju izgrađen glazbeni ukus


Dino je svoje jazz uzore pronašao u Louisu Armstrongu i Franku Sinatri, a Marko kaže da je popis njegovih idola iz ovog glazbenog žanra prilično dug. U prosincu su dečki s Big bednom imali nastup koji je prošao izvrsno, ali se i većina glazbenika iz orkestra prvi put susrela s izvođenjem jazz glazbe u toliko velikom sastavu. Marko vjeruje da je taj pristup otvorio mnoga vrata te da će biti još koncerata, možda čak i izvan Muzičke akademije.

Svoje pjevačko jazz umijeće Dino još nije isprobao premda kaže da bi mu to bio velik izazov i da bi svakako volio probati, a kada je riječ o tome da dosta mladih u Hrvatskoj sluša "cajke", njegov stav je prilično jasan: nemaju glazbenog ukusa.

...Od Dine Merlina do hip-hopa: Što studenti vole slušati dok \'griju stolicu\'...


"Još se nisam okušao u pjevanju jazza jer nisam imao prilike, ali volio bi probati, jer je potpuno drukčije od svega što radim, i stilski i tehnički. Možda jednom bude prilike (...) Mladi u Hrvatskoj većinom slušaju \'cajke\' jer nemaju izgrađen glazbeni ukus. Točka. Nema drugog objašnjenja. Onaj tko kaže da voli turbo folk, taj nema izgrađen glazbeni ukus. I onda izlazi van u narodnjačke klubove koji rade do 4-5 ujutro, pa im nakon pete RedBull votke to postane normalno. Onda naviknu tijelo i um na to te ih krene emotivno obuzimati nešto što nema apsolutno nikakvu vrijednost", prokomentirao je Dino.



Marko dijeli sličan stav kao i Dino, ali misli da se pojmove "narodna glazba" i "cajke" ne bi trebalo izjednačavati jer zapravo nemaju veze jedan s drugim.

"Osvrnuo bih se na pojam \'narodna glazba\'. Ona potječe iz tradicije nekog naroda i manifestira se u napjevima, melodijama, tradicionalnim instrumentima i plesovima u cilju očuvanja kulturne baštine i identiteta nekog naroda. Tzv. \'cajke\' nemaju ništa ili samo mali dio toga. One su derivat jednostavnih harmonijskih principa preuzetih iz narodne glazbe (naroda koji žive istočnije od nas) i elektronskih instrumenata i zvukova spojenih repetitivnim \'grčko-rimskim\' ritamskim obrascima te tekstova čija su tematika alkohol i najniže ljudske strasti ili kako kaže Rambo Amadeus u svojoj pjesmi \'Turbo folk\': \'Folk je narod. Turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je gorenje naroda\'. Što reći kad većina mladih više sluša takvu glazbu? Ne znam, očigledno nam je društvo zahvatio požar", kazao je Marko.

Premda je jazz dugo bio plesna glazba koju je dio društva osudio zbog isticanja erotičnosti sada se sluša u klubovima ili u koncertnim dvoranama te ga uglavnom slušaju ljudi istančanog glazbenog ukusa. Za promjenu bi bilo dobro otići na jazz svirku i osjetiti ono što osjete i dečki iz naše priče dok ga sviraju – strast i divljenje.

Ivana Petrić
foto: privatna arhiva

Još vijesti