facebook,
whatsapp
Aleksandrijska knjižnica je u pravom smislu riječi - čudo. Bila je to i onda, 300 godina prije nove ere, kada je u vrijeme dinastije Ptolomeja sazidana po ideji Demetrija iz Falerona, Aristotelovog učenika i kada je posjedovala 70.000 svitaka od papirusa. To je i danas, izgrađena kao moderno, nesvakidašnje zdanje na 40.000 kvadratnih metara, sa dva milijuna knjiga napisanih na 80 jezika.
Sve je počelo davno, kada su u tu, nekada zamišljenu prijestolnicu svijeta počeli pristizati istraživači i znanstvenici svjetskoga glasa. Oni su se okupljali u knjižnici koja je bila mjesto za inspiraciju, gdje su pisali veliki učenjaci onoga doba, smišljajući izume, poput Heronovih koji se i danas koriste.
Tada su stvoreni katapult, stroj za proricanje, mehanizmi za otvaranje vrata, za paljenje vatre, preteča današnjeg mitraljeza... U to vrijeme je, u toj knjižnici, na osnovu promatranja rasporeda zvijezda i mjerenja Sunčeve sjene u Aleksandriji i Asuanu, otkriveno da je zemlja okrugla te je izračunat njen obim sa zanemarivim odstupanjem od otprilike 80 kilometara. Iz te "kuće znanosti" stizali su i izračuni za svjetionik Faros, jedno od sedam svjetskih čuda antičkog doba.
Jedan od izvora znanja znanstvenika bile su knjige koje su pristizale iz cijeloga svijeta. Do njih se, između ostalog, dolazilo i obavezom posada svih brodova koji pristaju u aleksandrijsku luku da ih daju na prepisivanje u prevodilačku radionicu kako bi primjerke upućivali drugima, a jedan bi ostao matičnoj knjižnici.
Tako je bilo tijekom tri stoljeća sve dok 48. godine, u vrijeme Cezara i Kleopatre, biblioteka nije izgorjela u požaru. Svjesna gubitka, Kleopatra je, po ugledu na uništenu biblioteku, na drugom kraju grada podigla novu, koja će u sljedećih 400 godina biti centar pisane riječi, kulture i znanosti na Mediteranu. I kasnije su je, poput kalifa Omara Damaskog, koji je 642. godine spalio sve zapise koji su bili u suprotnosti s Kuranom, razni osvajači uništavali, iako su njenom nestajanju doprinijeli i potresi, poplave i druge prirodne katastrofe.
Ideja o osnivanju moderne Aleksandrijske knjižnice nastala je na sveučilištu toga grada 1974. godine. UNESCO je podržao ideju i 1989. godine norveška arhitektonska tvrtka “Snoheta” izradila je projekt knjižnice. Realizacija ovog ambicioznog projekta koštala je 220 milijuna dolara i trajala je oko 20 godina. Tako je 2003. godine stvorena jedanaesterokatnica od stakla i betona koja oblikom podsjeća na ogromni solarni disk okrenut ka moru, a koji simbolizira rađanje Sunca. U blizini je i Planetarij, arhitektonsko ostvarenje u obliku kugle koja simbolizira Mjesec.
Krov je staklen, unutra izgleda kao kapak oka, a izvana kao trepavice, kako bi sunce nesmetano osvjetljavalo unutrašnjost. Na granitnom zidu koji gleda na jug, uklesana su slova većine svjetskih pisama, što predstavlja promociju nacionalne, kulturne i jezičke šarolikosti koja se čuva u ovoj građevini.
U svom sklopu Biblioteka posjeduje najveću javnu čitaonicu na svijetu, kapaciteta pet milijuna knjiga u koju može stati 2.500 čitatelja. Dostupno je 320 računala s besplatnim pristupom internetu.
Više fotografija pogledajte ovdje.
L.B./izvor: Novosti.rs
foto:bibalex.org
Sve je počelo davno, kada su u tu, nekada zamišljenu prijestolnicu svijeta počeli pristizati istraživači i znanstvenici svjetskoga glasa. Oni su se okupljali u knjižnici koja je bila mjesto za inspiraciju, gdje su pisali veliki učenjaci onoga doba, smišljajući izume, poput Heronovih koji se i danas koriste.
Tada su stvoreni katapult, stroj za proricanje, mehanizmi za otvaranje vrata, za paljenje vatre, preteča današnjeg mitraljeza... U to vrijeme je, u toj knjižnici, na osnovu promatranja rasporeda zvijezda i mjerenja Sunčeve sjene u Aleksandriji i Asuanu, otkriveno da je zemlja okrugla te je izračunat njen obim sa zanemarivim odstupanjem od otprilike 80 kilometara. Iz te "kuće znanosti" stizali su i izračuni za svjetionik Faros, jedno od sedam svjetskih čuda antičkog doba.
Jedan od izvora znanja znanstvenika bile su knjige koje su pristizale iz cijeloga svijeta. Do njih se, između ostalog, dolazilo i obavezom posada svih brodova koji pristaju u aleksandrijsku luku da ih daju na prepisivanje u prevodilačku radionicu kako bi primjerke upućivali drugima, a jedan bi ostao matičnoj knjižnici.
Tako je bilo tijekom tri stoljeća sve dok 48. godine, u vrijeme Cezara i Kleopatre, biblioteka nije izgorjela u požaru. Svjesna gubitka, Kleopatra je, po ugledu na uništenu biblioteku, na drugom kraju grada podigla novu, koja će u sljedećih 400 godina biti centar pisane riječi, kulture i znanosti na Mediteranu. I kasnije su je, poput kalifa Omara Damaskog, koji je 642. godine spalio sve zapise koji su bili u suprotnosti s Kuranom, razni osvajači uništavali, iako su njenom nestajanju doprinijeli i potresi, poplave i druge prirodne katastrofe.
Ideja o osnivanju moderne Aleksandrijske knjižnice nastala je na sveučilištu toga grada 1974. godine. UNESCO je podržao ideju i 1989. godine norveška arhitektonska tvrtka “Snoheta” izradila je projekt knjižnice. Realizacija ovog ambicioznog projekta koštala je 220 milijuna dolara i trajala je oko 20 godina. Tako je 2003. godine stvorena jedanaesterokatnica od stakla i betona koja oblikom podsjeća na ogromni solarni disk okrenut ka moru, a koji simbolizira rađanje Sunca. U blizini je i Planetarij, arhitektonsko ostvarenje u obliku kugle koja simbolizira Mjesec.
Krov je staklen, unutra izgleda kao kapak oka, a izvana kao trepavice, kako bi sunce nesmetano osvjetljavalo unutrašnjost. Na granitnom zidu koji gleda na jug, uklesana su slova većine svjetskih pisama, što predstavlja promociju nacionalne, kulturne i jezičke šarolikosti koja se čuva u ovoj građevini.
U svom sklopu Biblioteka posjeduje najveću javnu čitaonicu na svijetu, kapaciteta pet milijuna knjiga u koju može stati 2.500 čitatelja. Dostupno je 320 računala s besplatnim pristupom internetu.
Više fotografija pogledajte ovdje.
L.B./izvor: Novosti.rs
foto:bibalex.org
