Točnije, modernizacija fakulteta i studentskih domova te dostupnost tehnologije olakšale su život studentima tek unazad 10-ak godina – a kako su stvari funkcionirale prije Facebooka, interneta i raznih servisa za besplatno slanje poruka?
Možda je bilo nešto kompliciranije, ali je i to razdoblje svakako imalo svoje čari.
Nije bilo Skype, FaceTime-a niti mobitela. Ako su studenti željeli razgovarati sa svojim roditeljima, morali su čekati u redu pred govornicama.
Prijavnice za ispite predavale su se osobno u referadi, a čekanje u redovima katkada je znalo potrajati i nekoliko sati.
Budući da nitko nije imao svoj laptop, studenti su se predbilježavali za korištenje kompjutera i printera.
Ako su željeli komunicirati s profesorima, morali su ih \'loviti\' po faksu i dolaziti na termine predviđene za konzultacije.
Kada je bilo organizirano druženje u nekoj sobi, nisu mogli javiti prijateljima pute Vibera, WhatsApp-a ili Facebooka pa je zato bilo imati pri ruci \'post-it\'.
Njuškanje o kolegama s faksa ili sustanarima iz doma bilo je moguće jedino ako se dočepate njihovih srednjoškolskih godišnjaka – a i tada ste mogli saznati minimalno.
Budući da \'skidanje muzike\' nije bilo ni u planu, osoba s najviše cd-ova bila je i službeno najveća faca kod koje su svi rado svraćali.
Foto: Flickr
Izvor: BusinessInsider.com
I.N.