facebook,
whatsapp
Dulja kazna na njega bi ostavila "snažne i trajne" posljedice pa je, po odluci suca koji je i sam studirao na Stanfordu, umanjena.
Sve se odigralo u siječnju 2015. godine kad su dva studenta iz Švedske, biciklirajući po kampusu, iza kontejnera za smeće primijetili brucoša koji siluje onesviještenu, polugolu djelovojku. Prišli su mu, sukobili se s njime i pozvali policiju. U ožujku ove godine 20-godišnji Brock osuđen je za seksualni napad za što je mogao odslužiti 14 godina u zatvoru. No, presuda suca izrečena prošloga četvrtka sve je iznenadila – dobio je samo pola godine zatvorske kazne kako mu dulja kazna ne bi utjecala na život.
Prošlog četvrtka na suđenju, silovatelju Brocku Allanu Turneru izravno se obratila žrtva, čitajući u sudnici pismo koje mu je napisala. O utjecaju njegovog čina na život i psihičko stanje djevojke nije potrebno dodatno pisati.
foto: heavy.com
Djevojka, čiji je identitet nepoznat medijima, obratila se redakciji BuzzFeeda s kojom je podijelila pismo koje je pročitala na izricanju presude. Evo što mu je napisala:
"17. siječnja 2015. godine bila je mirna subota navečer. Tata je napravio večeru, za stol sam sjela sa sestrom koja je došla u posjet tijekom vikenda. Radila sam puno radno vrijeme i približavalo mi se uobičajeno vrijeme za spavanje. Planirala sam ostati kod kuće, sama gledati TV i čitati dok sestra tulumari s prijateljima. Onda sam odlučila izaći s njom jer je ovo bila jedina večer koju ćemo provesti zajedno, a ja ionako nisam imala pametnijeg posla. Zašto ne? Otići ću na glupi tulum deset minuta od kuće, plesati kao luda i osramotiti mlađu sestru. Putem do tamo šalila sam se da će svi dodiplomci sigurno imati aparatiće za zube. Sestra me zafrkavala da u bež vestici izgledam kao knjižničarka. Samu sam sebe zvala \'velika mama\' jer sam znala da ću biti najstarija tamo. Radila sam face, opustila se i pila malo prebrzo da shvatim da mi se od studentskim dana tolerancija na alkohol smanjila.
Sljedeće čega se sjećam su nosila u hodniku. Na stražnjoj strani ruku i na laktu imala sam krvave zavoje i sasušenu krv. Mislila sam da sam možda pala i da se nalazim u uredu administratora na kamupus. Bila sam mirna i upitala sam gdje mi je sestra. Zamjenik mi je objasnio da sam napadnuta. Ostala sam smirena, sigurna da se obraća krivoj osobi. Nisam nikoga znala na tom tulumu. Kad su mi napokon dozvolili da odem na wc, skinula sam bolničke hlače koje su mi dali, krenula skidati donje rublje i nisam osjetila ništa. Još uvijek se sjećam osjećaja posezanja za gaćicama i hvatanja ničega. Pogledala sam dolje i vidjela da ih ne nosim. Tanki komad tkanine, jedina stvar između moje vagine i svega ostaloga, nedostajao je i sve je u meni utihnulo. I dalje nemam riječi za taj osjećaj. Kako bih nastavila disati, pomislila sam da ih je policajac prerezao škarama kako bi ih uzeo kao dokazni materijal.
(...)
Tog jutra, rekli su mi samo da su me našli iza kontejnera za smeće, da me je vjerojatno silovao stranac i da bih se trebala testirati na HIV nakon nekog vremena jer se rezultati ne pokažu uvijek na prvom testiranju. No zasad bih se trebala vratiti kući i nastavili sa svojim uobičajenim životom.
(...)
Moj dečko nije znao što se dogodilo, ali me nazvao tog dana i rekao: \'Sinoć sam se jako zabrinuo. Jeste li sigurno došle kući?? Bila sam užasnuta. Tad sam saznala da sam ga nazvala te večeri, onako pijana, ostavila mu nejasnu glasovnu poruku, da smo razgovarali preko telefona, ali sam toliko fufljala da se zabrinuo za mene i rekao da pronađem svoju sestru. Opet me pitao: \'Što se dogodilo sinoć? Jeste li sigurno stigle kući?\' Rekla sam da, prekinula poziv i plakala.
(...)
Ne samo da su mi rekli da sam napadnuta nego su mi rekli da neću moći dokazati jer se ničega ne mogu sjetiti. I to me oštetilo, zamalo slomilo. To je najtužnija vrsta zbunjenosti: kad ti kažu da te netko napao i silovao, u javnosti, ali da još uvijek ne znamo hoće li se doista tako i tretirati. Morala sam se boriti čitavu godinu da dokažem da nešto s tom situacijom nije u redu.
(...)
Da zaključim, želim vam reći hvala. Svima s interne koji su mi radili zobenu kašu kad sam se probudila tog jutra u bolnici, zamjeniku šerifa koji je sjedio kraj mene, sestrama koje su me smirivale, detektivu koji me saslušao bez osuđivanja, odvjetnicima koji su nepokolebljivo stajali uz mene, terapeutu koji me naučio da u ranjivosti nađem snagu, mome šefu jer je ljubazan i pun razumijevanja, nevjerojatnim roditeljima koji su mi pokazali kako bol pretvoriti u snagu, baki koja mi je švercala čokoladu u sudnicu, mojim prijateljima koji me podsjećaju koliko sam sretna, mome dečku koji je strpljiv i pun ljubavi, nepokorivoj sestri koja je druga polovica mog srca..."
Umanjena zatvorska kazna šokirala je javnost, kao i ovo iskreno i dirljivo pismo koje je podijelilo mnogo ljudi i na taj način izrazilo podršku djevojci.
Cijelo pismo pročitajte ovdje.
L.B./izvor: BuzzFeed
foto: Pixabay
