'Stakleni labirint' i 'staklena litica': žene u menadžmentu u Hrvatskoj

Kada se pomisli na menadžera pomisli se na muškarca, a ako se u tom društvu i nađe pokoja žena onda je ona najčešće tek simbol. Da bi postala taj simbol prošla je trnovit put, a to nije stereotip koji vlada unutar hrvatskih granica, već je karakteristika svih društava, jer kako kaže prof. dr. Sofija Vrcelj s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, top menadžerstvo muško je okruženje svugdje u svijetu. U Hrvatskoj, kaže, ipak vlada »soft« varijanta stereotipa.

U recentnim istraživanjima o menadžmentu se govori kao o jednom neutralnom poslu, feminističke teorije govore kako je uspješno menadžerstvo više odlika osobe i nije vezano za spol te se u teorijskom diskursu pokušava menadžerstvo prikazati kao neutralan posao. Međutim brojčani podaci govore drugačije, jer žene čine 52% stanovništva, a u nekim zemljama u upravnim odborima nema niti jedne žene. Takav su slučaj Slovenija, Češka, Njemačka, Grčka i Italija. Ako kompariramo Hrvatsku onda možemo reći da su kod nas značajni pomaci zato što imamo žene u upravnim odborima, no u top menadžmentu u Hrvatskoj ima svega 6% žena, navodi prof. dr. Vrcelj.

U istraživanju koje je provela za potrebe svoje knjige sudjelovalo je 25 hrvatskih top menadžerica iz gospodarskog i obrazovnog svijeta, a prof. dr. Vrcelj ističe da joj je bilo cilj dokazati da u Hrvatskoj žene mogu napredovati i da se pomalo ruše mitovi o muškoj menadžerskoj kulturi.

Iako je obrazovanje feminizirano tu vrijedi, navodi prof. dr. Vrcelj jedan drugi društveni paradoks, a to je da su i u tom području top menadžeri muškarci.

 “Imamo rektore, dekane, dok su prorektori i prodekani najčešće žene. U obrazovanju vrijedi: žene poučavaju, a muškarci vode. Istraživanje u Hrvatskoj i vani govore o tome da žene jako teško mogu biti na rukovodećim mjestima na sveučilištu jer žive i rade u dvije vrlo sebične institucije, kao što su obitelj i sveučilište. Žene na fakultetima moraju napredovati, pisati radove i sudjelovati na konferencijama, a to im je teško jer imaju jednu zadaću koja se može svrstati u treću smjenu. Naime, rade na poslu puno radno vrijeme i dolaze kući gdje ih čeka treća smjena koja nije plaćena i ne percipira se adekvatno. U tom kontekstu kada govorimo o ženama one su najčešće na srednjim i nižim pozicijama”, dodaje Vrcelj.

Više o ženama u menadžmentu u Hrvatskoj pročitajte ovdje.

L.B./izvor: Novi List
foto: sxc.hu