facebook,
whatsapp
Matejini radovi koji kruže studentskim Facebook grupama izazivaju oduševljenje studenata koji joj osim \'lajkova\' pišu i laskave pohvale na račun njenog talenta. Zbog toga smo je odlučili predstaviti široj studentskoj zajednici naših čitatelja.
Mateja je počela crtati još od malih nogu. "Crtam otkad znam za sebe", rekla nam je. "Na početku sam crtala životinjice i čovječuljke, a do početka škole sam konstantno vodenim bojicama slikala duge, i tu sam stala sa svojim crtanjem. Crtala bih eventualno na satovima likovnog i to preko volje jer nikad nisam mogla crtati ono što sam ja htjela, a ni učiteljice nisu bile zadovoljne mojim \'umjetničkim sposobnostima\'.
Jedan od prvih Matejinih crteža - \'apstraktna\' mačka!
Da mi ide crtanje ljudskih lica otkrila sam tek na početku srednje škole, kada me uhvatilo crtanje likova iz igrica \'Final Fantasy\' gdje likovi imaju \'savršeno\' simetrična lica i to me je fasciniralo."
Mateja sa zadnjim portretom kojeg je crtala prijateljici za poklon!
Motiv koji ju je fasicinirao u mlađim danima - fantasy lica! Evolucija talenta: prvi crtež iz 2011., a drugi iz 2014.
Svaki početak je težak. Tako je i Mateja u početku sumnjala u kvalitetu svojih radova pa ih je sramežljivo predstavila obitelji. "Svoje prve portrete usudila sam se pokaztivati samo svojoj obitelji jer sam znala da će mi oni uvijek iskreno reći svoje mišljenje, a isto tako sam se bojala oštrih kritika ostalih. Prvi crtež koji su svi ostali vidjeli sam nacrtala tek u 2. srednje, Johnnya Deppa kao Jacka Sparrowa. Poklonila sam ga prijateljici jer mi je jako pomogla oko zadaće. Skoro cijelom razredu se svidjelo kako crtam te je uslijedilo par narudžbi. 4 godine sam crtala portrete poznatih za svoju dušu te sam tako usavršavala svoju tehniku crtanja portreta."
Prvi crtež iz drugog srednje kojeg nije pokazala samo roditeljima!
Mateja je brinula bez razloga! Njeno crtanje toliko se svidjelo prijateljima i kolegama pa su uslijedile i brojne narudžbe kojima je uskoro dobila mogućnost popunjavati svoj džeparac. Kad se našla u situaciji da mora potražiti posao zapitala se ono pitanje koje muči sve nas – nastaviti raditi ono što voli ili se zaposliti preko student servisa i pristati na neki posao samo zato jer će joj nositi neku sigurnu svotu novaca?
"Htjela sam crtati drugima portrete čime bih svoj hobi pretvorila u posao, no bilo me užasno strah, što ako se nikome ne svidi način na koji crtam ili što ako sam svoje crteže precijenila i stavila previsoku cijenu? Na kraju sam odlučila ipak pokušati, dovoljno mi je i da se samo jedna osoba javi, i stavila sam oglase na Facebooku prije mjesec dana u grupe studentskih domova i pričekala reakcije ostalih studenata. Zatim je za mene uslijedio šok, na crtežima sam skupila stotine lajkova, pohvale sa svih strana, a narudžbi toliko da ih sve nisam mogla ni prihvatiti jer mi je fizički nemoguće toliko puno u tako malo vremena crtati, a tu su i ostale obveze vezane uz faks."
Možda i vas zanima kako je djevojka kojoj tako dobro leži olovka u ruci odlučila upisati Filozofski, a ne Likovnu akademiju. "Razmišljala sam o tome da upišem neku srednju umjetničku školu ili Likovnu akademiju, ali sam se ipak odlučila da bih se radije bavila jezicima. Zadovoljna sam sa svojom odlukom, jedino mi je žao što sam možda imala priliku puno toga naučiti, jer samo sam se sama naučila crtati portrete olovkom. Htjela bih naučiti slikati i drugim priborom i ostale stvari, npr. nikada mi nije išlo crtanje pejsaža, htjela bih naučiti crtati u manga stilu, a možda sam mogla naučiti i nove trikove kod crtanja portreta", objašnjava nam Mateja.
Iako su njeni interesi raznovrsni, ipak najviše uživa u crtanju portreta olovkom koje dovodi do savršenstva. "Najbolje mi, dakle, ide crtanje portreta olovkom, a za svaki portret mi treba po nekoliko sati, za neke čak i do 15, jer sam prokleti perfekcionist i imam potrebu svaki detalj koji vidim nacrtati."
Iako su nam odmah na pamet pala dosadna predavanja koja se savršeno slažu s črčkanjem na stranicama bilježnica i blokova, Mateja je tu poprilično disciplinirana. "Na predavanjima rijetko crtam, osim ako je zbilja dosadno, zna se dogoditi tu i tamo kakva črčkarija na rubu bilježnice kao i kod svakog drugog studenta", kaže u šali naša sugovornica.
Za kraj je svim našim čitateljima poručila da vjeruju u sebe! Stoga ne čekajte 20 godina da skupite hrabrost "kako bi pokrenuli svoj život i ispunili svoje snove."
Iza Mateje je mnogo truda i uloženog vremena, ali i ogromna podrška obitelji, dečka i prijatelja pa moramo zaključiti da uz takav talent i takvu podršku nije bilo šanse da ne uspije u svom naumu.
Mateju i njen rad možete pratiti ovdje i ovdje.
L.B./foto: osobna arhiva Mateje Barić
Mateja je počela crtati još od malih nogu. "Crtam otkad znam za sebe", rekla nam je. "Na početku sam crtala životinjice i čovječuljke, a do početka škole sam konstantno vodenim bojicama slikala duge, i tu sam stala sa svojim crtanjem. Crtala bih eventualno na satovima likovnog i to preko volje jer nikad nisam mogla crtati ono što sam ja htjela, a ni učiteljice nisu bile zadovoljne mojim \'umjetničkim sposobnostima\'.
Jedan od prvih Matejinih crteža - \'apstraktna\' mačka!
Da mi ide crtanje ljudskih lica otkrila sam tek na početku srednje škole, kada me uhvatilo crtanje likova iz igrica \'Final Fantasy\' gdje likovi imaju \'savršeno\' simetrična lica i to me je fasciniralo."
Mateja sa zadnjim portretom kojeg je crtala prijateljici za poklon!
Motiv koji ju je fasicinirao u mlađim danima - fantasy lica! Evolucija talenta: prvi crtež iz 2011., a drugi iz 2014.
Svaki početak je težak. Tako je i Mateja u početku sumnjala u kvalitetu svojih radova pa ih je sramežljivo predstavila obitelji. "Svoje prve portrete usudila sam se pokaztivati samo svojoj obitelji jer sam znala da će mi oni uvijek iskreno reći svoje mišljenje, a isto tako sam se bojala oštrih kritika ostalih. Prvi crtež koji su svi ostali vidjeli sam nacrtala tek u 2. srednje, Johnnya Deppa kao Jacka Sparrowa. Poklonila sam ga prijateljici jer mi je jako pomogla oko zadaće. Skoro cijelom razredu se svidjelo kako crtam te je uslijedilo par narudžbi. 4 godine sam crtala portrete poznatih za svoju dušu te sam tako usavršavala svoju tehniku crtanja portreta."
Prvi crtež iz drugog srednje kojeg nije pokazala samo roditeljima!
Mateja je brinula bez razloga! Njeno crtanje toliko se svidjelo prijateljima i kolegama pa su uslijedile i brojne narudžbe kojima je uskoro dobila mogućnost popunjavati svoj džeparac. Kad se našla u situaciji da mora potražiti posao zapitala se ono pitanje koje muči sve nas – nastaviti raditi ono što voli ili se zaposliti preko student servisa i pristati na neki posao samo zato jer će joj nositi neku sigurnu svotu novaca?
"Htjela sam crtati drugima portrete čime bih svoj hobi pretvorila u posao, no bilo me užasno strah, što ako se nikome ne svidi način na koji crtam ili što ako sam svoje crteže precijenila i stavila previsoku cijenu? Na kraju sam odlučila ipak pokušati, dovoljno mi je i da se samo jedna osoba javi, i stavila sam oglase na Facebooku prije mjesec dana u grupe studentskih domova i pričekala reakcije ostalih studenata. Zatim je za mene uslijedio šok, na crtežima sam skupila stotine lajkova, pohvale sa svih strana, a narudžbi toliko da ih sve nisam mogla ni prihvatiti jer mi je fizički nemoguće toliko puno u tako malo vremena crtati, a tu su i ostale obveze vezane uz faks."
Možda i vas zanima kako je djevojka kojoj tako dobro leži olovka u ruci odlučila upisati Filozofski, a ne Likovnu akademiju. "Razmišljala sam o tome da upišem neku srednju umjetničku školu ili Likovnu akademiju, ali sam se ipak odlučila da bih se radije bavila jezicima. Zadovoljna sam sa svojom odlukom, jedino mi je žao što sam možda imala priliku puno toga naučiti, jer samo sam se sama naučila crtati portrete olovkom. Htjela bih naučiti slikati i drugim priborom i ostale stvari, npr. nikada mi nije išlo crtanje pejsaža, htjela bih naučiti crtati u manga stilu, a možda sam mogla naučiti i nove trikove kod crtanja portreta", objašnjava nam Mateja.
Iako su njeni interesi raznovrsni, ipak najviše uživa u crtanju portreta olovkom koje dovodi do savršenstva. "Najbolje mi, dakle, ide crtanje portreta olovkom, a za svaki portret mi treba po nekoliko sati, za neke čak i do 15, jer sam prokleti perfekcionist i imam potrebu svaki detalj koji vidim nacrtati."
Iako su nam odmah na pamet pala dosadna predavanja koja se savršeno slažu s črčkanjem na stranicama bilježnica i blokova, Mateja je tu poprilično disciplinirana. "Na predavanjima rijetko crtam, osim ako je zbilja dosadno, zna se dogoditi tu i tamo kakva črčkarija na rubu bilježnice kao i kod svakog drugog studenta", kaže u šali naša sugovornica.
Za kraj je svim našim čitateljima poručila da vjeruju u sebe! Stoga ne čekajte 20 godina da skupite hrabrost "kako bi pokrenuli svoj život i ispunili svoje snove."
Iza Mateje je mnogo truda i uloženog vremena, ali i ogromna podrška obitelji, dečka i prijatelja pa moramo zaključiti da uz takav talent i takvu podršku nije bilo šanse da ne uspije u svom naumu.
Mateju i njen rad možete pratiti ovdje i ovdje.
L.B./foto: osobna arhiva Mateje Barić
