Mojfaks.hr u Vijesti

Znate li koliko se osoba u Hrvatskoj potpisuje – križićem?

Glas Slavonije objavio je danas članak o broju nepismenih osoba u Hrvatskoj. Obzirom da je nepismenih Hrvata oko 32 tisuće, njima bi mogli nastaniti grad veličine – Vinkovaca.

5. ožujka 2014 14:45
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Iako živimo u 21. stoljeću, u vrijeme nove, informatičke pismenosti, u svijetu je, upozorava UNESCO, čak 750 milijuna analfabeta, nepismenih starijih od 15 godina, od kojih su dvije trećine žene. Broj je to stanovnika čak pet Rusija, 16,1 posto čovječanstva!

U RH, koja prema popisu iz 2011. ima 4,284.889 stanovnika, nepismeno je njih starijih od deset godina 32.302 ili 0,8 posto, što je gotovo grad veličine Vinkovaca. Nepismeno je 6.735 muškaraca i 25.567 žena

Prema županijama, najviše je nepismenih u Šibenskoj – čak dva posto, pa u Vukovarskoj i Požeškoj – sa po 1,6 posto. U Brodskoj je nepismeno 1,24, u Virovitičkoj 1,16, u Osječko-baranjskoj (OBŽ) 1,01 posto stanovništva. Najmanje nepismenih je u Istarskoj županiji, Gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji – sa po 0,3 posto.

Gospođa Jela Ćurić za GS je izjavila sljedeće:

“Nepismena sam jer mi otac nije dao u školu! Rođena sam 1944. u BiH, u vrijeme i u kraju gdje se forsiraju muška djeca. Tako je i otac gledao kako će sinove što bolje pripremiti za život...

Brojeve, kaže, zna samo do 9.

– Kada smo uveli telefon, stiskala sam iste brojeve i tako naučila poneki... - kazuje. Nekako razaznaje jedino naš novac, strani ne.
– Jako mi je teško zbog nepismenosti; 70 mi je i problem mi je samoj ići doktoru, pronaći ga, pa moram pitati druge da mi pročitaju putokaze za odjele... Kada idem u Brod, ne znam kada ide vlak, pa zamolim da mi pročitaju polaske i dolaske... Stid me - kaže Jela. Nepismenost ju čini nesamostalnom, a izaziva i neugodnost u brojnim prilikama, pa žena kaže da ona djeci nije išle na roditeljske sastanke, ne gleda TV...
– Prava je muka kada se moram potpisati; nekako sam naučila našvrljati nešto kao potpis, no kada san počela dobivati penziju i kad ju je trebalo potpisati, bilo mi je kao da idem na vješala. Pitaju me zašto nisam učila čitati i pisati uz djecu dok su išla u školu, no bila sam bolesna, muž u Njemačkoj, ja sama s djecom...”

Članak u cijelosti možete pročitati ovdje.


L.B.

Još vijesti