Vratio se u najmirniji zagrebački dom, dočekao ga susjed iz noćne more: 'Urliče u smjenama, a oko 2 sata ujutro počne s engleskim rock hitovima...'

Nakon što je, zbog pandemije koronavirusa, sredinom ožujka nastava na fakultetima u Hrvatskoj prebačena u online sferu, većina studenata odlučila je napustiti svoj studentski smještaj i vratiti se svojim obiteljskim kućama. Studentske sobe su ispražnjenje gotovo kao za vrijeme ljetnih praznika, a mir koji je zavladao domovima, onim studentima koji su u njima (pre)ostali, zasigurno je bio sasvim novo iskustvo.

Jedan student zagrebačkog Pravnog fakulteta, stanar u SD-a "Cvjetno", dan prije potresa također je odlučio iseliti iz doma. Kako nije očekivao da će situacija sa koronavirusom potrajati dugo, većinu svojih stvari ostavio je u sobi. Tek tri mjeseca kasnije, naš sugovornik vratit će se u dom i u njemu otkriti neke nove susjede. 

Nakon što je 22. ožujka potres pogodio Zagreb, građani koji su ostali bez krova nad glavom useljeni su u Studentski dom "Cvjetno", a kako nam naš sugovornik govori, njegova soba nije iseljena jer je osoba s invaliditetom. Zahvaljujući tome u svoju se sobu mogao vratiti čim se epideiološka situacija poboljšala. Nakon povratka u sobu i povratka u dnevnu rutinu, naš sugovornik shvatio je da ima novog susjeda, koji ima neobičan hobi: pjevanje u sitne noćne sate.

"Među mojim zaista dobrim i dragim susjedima u studentskome domu, našao se jedan od živahnijih. Ne znam je li student na nekom fakultetu ili je uselio nakon potresa. On sluša jako glasnu muziku i voli pjevati, tj. po meni je to više urlanje, koje zna trajati u smjenama", govori naš sugovornik. 

A kako nam priča, smjene su sljedeće: ujutro bi započeo pjevati oko deset sati, oko 12 bi otišao na ručak, a onda bi do 16 sati učio. 

"Onda od 6 do 8 opet počne pjevati, znači to vrijeme kad sam ja zapravo najproduktivniji po noći, on počne pjevati i omete mi koncentraciju, a da ne pričam tek u kasne sate u nedoba. Oko 2,3 ujutro kada krene s engleskim rok hitovima", govori naš sugovornik i dodaje da je odlučio obavijestiti portira o problemu koji mu ometa rad i produktivnost. 

"Evo prije par dana se dogodilo, ne znajući da će on početi baš u pola 3 ujutro pjevati, da sam legao u ponoć i zaspao i odjednom sam čuo u snu nekakvo urlanje, a to je bio on sa svojim pjevanjem, što me naprosto izludilo. Izašao sam van, tijekom ovih situacija koje su zadesile Zagrebu, u studentskom domu također postoje i po 2 zaštitara u paviljonu, međutim zaštitara uopće nije bilo, to me na neki način i nasmijalo i naljutilo. Nasmijalo zato što mi je smiješno da netko tko bi trebao biti na raspolaganju od 0-24 sata nije na svom radnom mjestu, međutim njega neću kriviti i logično je da se morate nekad i prošetati", pojašnjava naš sugovornik. 

Na kraju, našao je portira koji mu je rekao da on nema veze s tim i da on sam mora otići do glasnog susjeda. Naš sugovornik govori nam da mu je to bilo neugodno te mu se odlučio obratiti putem domske grupe na Facebooku i zamoliti da se stiša ili će zvati portira. 

"Srećom nakon te objave nisam ga čuo da pjeva. Pa mi je to sada postalo i malo čudno jer sam na to dosad i navikao. Ali da ne ureknem. Ovo je stvarno bilo jedno od nezaboravnih iskustava iz mog studentskog života i to su te slatke muke života u domu", zaključuje naš sugovornik. A mi se nadamo da mu se bioritam sada vratio u normalu.