facebook,
whatsapp
Ipak, o njoj se na Sveučilištu, a primarno na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, već dulje vrijeme raspravlja u kontekstu problema nastalih s postavljanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.
"Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lijepo nanovo ih vidjeti u nastavi", kaže zagrebački rektor za Jutarnji , uvjeren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto.
Davor Dukić, redovni profesor Odsjeka za kroatistiku - Katedre za stariju hrvatsku književnost, navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.
"Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se u nama susjednim zemljama rabe i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici", kaže Dukić.
Slaže se s tezom da danas, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sustavu, ne bismo u toj mjeri imali teškoća s uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.
Dok se neki s čuđenjem pitaju je li ovo neki oblik naknadne pameti, Željko Jozić, ravnatelj Hrvatskog instituta za jezik, pita se kako se dogodilo da se ćirilica u školama prestala učiti ako se jezikoslovci danas slažu da bi je trebalo vratiti u škole?
Jozić objašnjava kako je jasno da su ćirilica i glagoljica stara hrvatska pisma, a Hrvati su bili tropismena nacija i pisali su glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Činjenica jest, nastavlja Jozić, i da su hrvatska ćirilica, tzv. bosančica, i glagoljica danas vrlo zanemarena pisma iako su njima pisani neki od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti.
Stručnjak za jezike s Odsjeka za lingvistiku, akademik Ranko Matasović, iako nema izgrađeno mišljenje o potrebi uvođenja ćirilice u škole, smatra da bi u njima trebalo znatno više učiti - ruski.
"To je jezik koji se lako uči i višestruko isplati. Učenje ruskog, doduše, povezano je s poznavanjem ćirilice, a i činjenica jest da su i glagoljica i ćirilica dio hrvatske nacionalne baštine", kaže akademik Matasović, uvjeren da su djeca, posebno u osnovnim školama, preopterećena mnogim sadržajima, pa je pitanje gdje naći prostora za učenje glagoljice i ćirilice.
No, ima i onih koji misle drugačije! "Ne znam što je rektor Boras želio postići ovim prijedlogom, ali činjenica je da jedino u čemu se svi slažemo jest da nam je gradivo preopterećeno i nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Ako ostavimo sa strane ćirilicu kao svojevrsno političko pitanje u Hrvatskoj, i uz uvažavanje da je i znanje tog pisma dio pismenosti, svejedno mislim da bi za buduće generacije bilo korisnije uvesti nešto novo, poput učenja informatike ili još jednog stranog jezika", komentira Radovan Fuchs, bivši ministar znanosti. Dodaje kako u Americi djeca nemaju obavezan latinski, pa svejedno imaju izvrsne liječnike i pravnike.
Više pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: screenshot/YouTube
"Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lijepo nanovo ih vidjeti u nastavi", kaže zagrebački rektor za Jutarnji , uvjeren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto.
Davor Dukić, redovni profesor Odsjeka za kroatistiku - Katedre za stariju hrvatsku književnost, navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.
"Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se u nama susjednim zemljama rabe i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici", kaže Dukić.
Slaže se s tezom da danas, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sustavu, ne bismo u toj mjeri imali teškoća s uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.
Dok se neki s čuđenjem pitaju je li ovo neki oblik naknadne pameti, Željko Jozić, ravnatelj Hrvatskog instituta za jezik, pita se kako se dogodilo da se ćirilica u školama prestala učiti ako se jezikoslovci danas slažu da bi je trebalo vratiti u škole?
Jozić objašnjava kako je jasno da su ćirilica i glagoljica stara hrvatska pisma, a Hrvati su bili tropismena nacija i pisali su glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Činjenica jest, nastavlja Jozić, i da su hrvatska ćirilica, tzv. bosančica, i glagoljica danas vrlo zanemarena pisma iako su njima pisani neki od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti.
Stručnjak za jezike s Odsjeka za lingvistiku, akademik Ranko Matasović, iako nema izgrađeno mišljenje o potrebi uvođenja ćirilice u škole, smatra da bi u njima trebalo znatno više učiti - ruski.
"To je jezik koji se lako uči i višestruko isplati. Učenje ruskog, doduše, povezano je s poznavanjem ćirilice, a i činjenica jest da su i glagoljica i ćirilica dio hrvatske nacionalne baštine", kaže akademik Matasović, uvjeren da su djeca, posebno u osnovnim školama, preopterećena mnogim sadržajima, pa je pitanje gdje naći prostora za učenje glagoljice i ćirilice.
No, ima i onih koji misle drugačije! "Ne znam što je rektor Boras želio postići ovim prijedlogom, ali činjenica je da jedino u čemu se svi slažemo jest da nam je gradivo preopterećeno i nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Ako ostavimo sa strane ćirilicu kao svojevrsno političko pitanje u Hrvatskoj, i uz uvažavanje da je i znanje tog pisma dio pismenosti, svejedno mislim da bi za buduće generacije bilo korisnije uvesti nešto novo, poput učenja informatike ili još jednog stranog jezika", komentira Radovan Fuchs, bivši ministar znanosti. Dodaje kako u Americi djeca nemaju obavezan latinski, pa svejedno imaju izvrsne liječnike i pravnike.
Više pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: screenshot/YouTube
