facebook,
whatsapp
Svaki se brucoš susreo s urbanom legendom o nekoliko kilograma koje će sigurno dobiti kad se počne hraniti u menzi, a koliko je u njoj istine i zbog čeka kruži svim fakultetima pokazalo je i ovo istraživanje.
Nezadovoljni kvalitetom hrane
Najveći problem čini se da je nekvalitetna i nezdrava prehrana kojoj se studenti odaju prilikom studiranja. Na pitanje o tome što misle hrane li se hrvatski studenti zdravo čak je 72% ispitanika odgovorilo ‘ne’. Samo 5% ispitanika smatra da se domaći studenti hrane zdravo, a 22% njih misli da prehrana u Hrvatskoj nije ništa gora ni bolja nego u većini drugih europskih zemalja. Još jedan bitan faktor koji utječe na kvalitetu prehrane onaj je studentskih obaveza koje okupiraju studente do te mjere da pokušavaju što manje vremena potrošiti razmišljajući o prehrani (njih 57%). Ipak nije za zanemariti da se 39% studenata izjasnilo svjesnijima i odgovornijima po pitanju prehrane jer pokušavaju jesti što je zdravije moguće.
Ima i studenata koji su jako nezadovoljni načinom na koji su osmišljeni dnevni meniji: \'Naravno da nemam, sve je složeno po pravilima ministarstva i kad pročitaš te zakone i pravila, lupaš se po glavi kad vidiš koji (ne)stručnjak je to slagao. Kako za Boga miloga idu skupa ćufte i pire? Ne, ne, najdraže mi je: juha bistra s grah varivom i kobasicama. I mandarina. Ili jabuka. Pa je tol’ko mala da ti čak daju i dvije ak’ se teta na kasi sjeti da bi ti jedna bila ipak premalo. Jelovnici su užasni, a hrana je nezdrava i nemaštovito složena.\'
Junk food ili ‘na žlicu’?
Studentske menze i dalje su izbor broj jedan! 60% studenata prehranjuje se u menzama, a gotovo trećina manje, njih 21%, kuhaju sami. Čini se da su domaći studenti poprilično emancipirani jer ih je samo 14% odgovorilo da još uvijek uživaju u maminoj ili bakinoj kuhinji.
Domaći studenti vole se počastiti masnom, junk hranom, ali ipak pokušavaju balansirati prehranu zdravijim obrocima ‘na žlicu’. 87% ispitanika ponekad si udovolji želji za fast foodom, ali shvaćaju da ga ne smiju jesti svaki dan. Za slow food (variva, rižota, juhice) odlučilo se 23% ispitanika, a za fast food opciju njih 28%.
Bolje menza nego pekara
Što se dnevne potrošnje tiče, hrvatski studenti prolaze jako dobro. Iako ih je 40% odgovorilo da bi hrana u menzama mogla biti jeftinija, i dalje u prosjeku troše samo 20ak kuna dnevno na prehranu (52%). Da je menza ipak bolje, kvalitetnije i povoljnije rješenje od naručivanja hrane ili kupovanja u pekarnicama, složilo se 47% ispitanika.
Debljanje ipak nije toliko strašno
Što se tog zloglasnog debljanja tiče, čini se da je ono samo legenda, barem u onom dijelu da očekuje baš svakog brucoša. 43% studenata izjasnilo se da se uopće nisu udebljali tijekom studiranja, a njih 36% ipak je nabacilo koju kilicu – međutim maksimalno tri kilograma. 17% studenata dobilo je do 7 kilograma, a samo je 3% onih koji su dobili i više od 7 kilograma tijekom studija.
Neki studenti ipak smatraju da je nemoguće paziti na prehranu i hraniti se u menzama: “Što se tiče menze općenito, mislim da je hrana naprosto užasna i svatko tko pazi na svoju prehranu teško se može hraniti tamo.”
Najlošije prolaze vegetarijanci i vegani
Velik prigovor što se ‘menzaške’ hrane tiče odnosi se na relativno nemaštovitu ponudu vegetarijanske i veganske hrane. Da su meniji jednolični i nemaštoviti složilo se čak 59% studenata. Obzirom da u Zagrebu nisu zadovoljni ponudom, teško je očekivati da će u drugim gradovima biti bolje. Jedan se ispitanik požalio na menzu u Osijeku: \'Nemam jer ponuda za vegetarijance je nikakva, pritom govorim o menzi u Osijeku. Budu samo prilozi, nikad vegetarijanska glavna jela.\'
Najgore i najbolje hrvatske menze
U dijelu u kojemu su studenti mogli podijeliti svoje dojmove o najdražoj menzi (ukoliko takva psotoji) pronašlo se mnogo zanimljivih odgovora. Što se Zagreba tiče, po pozitivnim kritikama prednjače menze na kampusu Borongaj, Cassandra na FER-u i ona na Cvjetnom naselju.
\'Kampus Borongaj – najfinija hrana, odlična atmosfera, tete su za deset, uvijek pristupačne, ljubazne, oslovljavaju te sa “zlato” i koriste riječi poput \'papati\', \'klopica\', \'brokulica\' i sl. To mi je super, osjećam se k’o doma.\'
\'Omiljena menza mi je ona na Borongaju iz razloga što je najurednija i ponekad (češće nego u ostalima) ima meso koje nije pohano, te razne salate.\'
\'Borongaj – velika je i pušta se muzika.\'
\'Arhitektonski fakultet Zagreb – jer je relativno mala menza i nije možda najposjećenija, ali uvijek se sve dobije toplo ili vruće. Ponekad i ispred tebe naprave obrok. Je da je malo jednolično i da je uvijek isto, ali je zato sve dobro i ukusno. Također nakon nje se NE osjećam napuhnuto kao da sam prejela, a zapravo sam pojela pola zagrebačkog. Još jedna pozitivna stvar je što vidiš kuhinju i što vidiš da je sve ok. I nikad nije bilo nikakvih splačina za kojih nisi znao prije koliko dana su skuhane.\'
Što se menzi u drugim gradovima tiče, najčešće je spomenuta ona na riječkom Kampusu \'Trsat\', restoran Barbakan u Zadru i restorani Campus i Gaudeamus u Osijeku. Dojmovi su podijeljeni – dok su neki studenti oduševljeni, drugi se zgražaju nad okusom i mirisom hrane: \'Jedem samo u jednoj menzi u Rijeci na Kampusu, ali hrana je strašna. Neki dan je juha imala miris po cigaretama, a ni okus nije daleko od toga.\'
Iako su studenti češće nezadovoljni no zadovoljni ponudom menzi u Hrvatskoj, također su svjesni da je hrana ondje ipak povoljnija i kvalitetnija od alternative – kupovanja peciva i sendviča u pekarama ili naručivanja hrane. Obzirom da ih se mnogo potužilo na gužve, posebice u boljim menzama, može se zaključiti da se studenti rado i u velikom broju hrane u njima.
Foto: Shutterstock
L.B.
